Nacionalni park "Plitvička jezera"

Šume

Nacionalni park Plitvička jezera nalazi se u gorskom dijelu Hrvatske, na južnom dijelu gorskog lanca Male Kapele, na nadmorskoj visini od 450 do 1280 m. To je područje gorske topografije koja znatno utječe na klimatske prilike, a samim time i na vrstu vegetacije. Prema Keppenovoj klasifikaciji ovdje prevladava tip klime Cfb. (umjereno topla i vlažna klima s toplim ljetima), klima bukve. Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1550 mm. Vrsta vegetacije, osim što je definirana geografskim širinama, nadmorskom visinom nagibom i ekspozicijama terena, definirana je također geološkom podlogom, vrstom tla, te načinom korištenja terena. Geološku podlogu čine vapnenačke i dolomitne stijene različite starosti (trijas, jura i kreda). S obzirom na reljef, klimatske prilike, te način i mogućnosti korištenja terena u daljoj i bližoj prošlosti od potpuno šumskog krajolika ostale su još znatne šumske površine (¾ površine Parka) koje se nalaze u različitim stadijima od šikara do prašumskog stadija (Prašuma Čorkova uvala). Šumama koje obuhvaćaju Nacionalni park gospodarilo se na temelju osnova gospodarenja (prva gospodarska osnova za ljeskovačku šumsku upravu iz 1883. god.) sve do proglašenja važećeg Zakona o zaštiti prirode po kojem je šuma prepuštena prirodnom razvoju (ne gospodari se u šumarskom smislu već na temelju Akcijskog plana za šume).

Ako promatramo šume Parka u zonalnom smislu nailazimo na zonu bukovih šuma (najzastupljenije) i zonu bukovo-jelovih šuma koje predstavljaju trajni vegetacijski oblik ili klimatozonsku vegetaciju. Unutar ovih zona razvijeno je i niz azonalnih vegetacija (s obzirom na reljef, geološku podlogu dubinu tla,vlagu u tlu) npr. šume vrbe, crne johe, crnog graba, običnog bora, smrekove šume...).

Dosad je na područja Parka opisano više šumskih zajednica:

  • Brdska bukova šuma s mrtvom koprivom, Lamio orvale-Fagetum sylvaticae (Horvat, 1938.), Borhidi, 1963.
  • Bukovo-jelova šuma s mišijim uhom, Omphalodo-Fagetum (Tregubov, 1957. corr. Puncer 1980.), Marinček et al. 1993.
  • Šuma obične bukve i kukurijeka, Helleboro nigri-Fagetum, Zukrigl, 1973. (Pelcer, 1978. nom. illeg.).
  • Smrekova šuma s kukurijekom na dolomitu, Helleboro nigri-Picetum (Horvat, 1958.), Trinajstić et Pelcer, 2005.).
  • Šuma običnog bora s crnim kukurijekom, Helleboro nigri-Pinetum sylvestris; Ht. 1958. Crni grab s risjem, Erico herbaceae-Ostyetum; Ht. (1938., 1956.).
  • Šuma i šikara crnog graba s jesenskom šašikom, Seslerio autumnalis Ostryetum; Ht. et H-ić in Ht. 1950

Šume, osim što predstavljaju bogatu šumsku floru, staništa su mnogobrojne faune, pri čemu je važno spomenuti veliku i stabilnu populaciju sova i djetlovki (indikatori kvalitete šumskog ekosustava). Od krupnih sisavaca obitavaju: smeđi medvjed, vuk i ris (NATURA 2000 važne vrste), zatim srne, jeleni...

Šume imaju važnu ulogu u zaštiti tla od erozije, utječu na klimatske i hidrološke prilike, a sudjeluju u proizvodnji kisika i uskladištenju ugljika (staklenički plinovi). Kao očuvani, skoro iskonski ekosustavi zauzimaju važno mjesto u zaštiti prirode, odnosno očuvanju raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta.