Gusjenice se hrane s preko 100 biljnih rodova, a najčešće lišćem krumpira, masline i oleandra, ali i kanabisa i velebilja. Odrasli se hrane biljnim sokovima, a u nedostatku hrane ulaze u pčelinje košnice da bi se hranili medom. U slučaju opasnosti glasa se piskutanjem, te pokazuje žuti zadak s upozoravajućim obojenjem. Rasprostranjen je u južnoj Europi i sjevernoj Africi. Brz je i izdržljiv letač, te je zabilježeno da mogu u 5 dana preletjeti i 5000 kilometara. Jako je osjetljiv na otrove u prirodi, pesticide i herbicide, tako da ga se danas jako rijetko može vidjeti u prirodi.

Očuvana priroda Nacionalnog parka Plitvička jezera pruža idealno stanište ovoj vrsti. Tako da iako teško vidljiva sastavni je dio faune Parka.

Objava Mrtvačka glava (Acherontia atropos) pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Crnog daždevnjaka je vrlo lako razlikovati od drugih vrsta vodozemaca po njegovoj izrazito crnoj ili tamno smeđoj boji kože. Iza glave i duž tijela ima parotidne žlijezde u kojima se nalazi otrov, neurotoksin, što predatore odvraća od napada na njega.

Jedina je vrsta vodozemaca kod nas koji rađa žive mlade. Trudnoća kod ženki traje 2 – 3 godine, ovisno o nadmorskoj visini, i na svijet dolaze potpuno razvijeni 1 – 2 mlada.

Nalazimo ih na hladnim i vlažnim mjestima, na višim nadmorskim visinama. Iako za svoj razvoj ne trebaju vodu, kao i ostali vodozemci dišu i preko kože, te zbog toga kožu moraju održavati vlažnom. Zbog toga su aktivni noću ili za dana nakon kiše ili kad je visoka vlaga u zraku i kad je oblačno.

Vrlo ih je teško uočiti jer se preko dana kriju u rupama u stijenama i tlu, ispod lišća, u korijenu stabala ili na drugim mračnim i vlažnim mjestima.

Strogo je zaštićena vrsta, a izravne prijetnje su joj uništavanje staništa, intenziviranje i širenje poljoprivrede na staništa mu, stradavanje na prometnicama, onečišćenje zraka i tla, kisele kiše i klimatske promjene kao univerzalna prijetnja cijeloj planeti.

U Hrvatskoj je do sad zabilježen na Žumberku, Ćićariji i u Gorskom Kotaru. 2004. godine, u rujnu prvi i jedini put je zabilježen za područe Nacionalnog parka Plitvička jezera, u prašumi Čorkova uvala. Od tad je vrsta konstantno tražena na području Parka, ali uvijek bezuspješno. Sve do rujna 2023 godine kad su članovi Hrvatskog biospeleološkog društva radeći na projektu kartiranja špilja i jama u Parku, u jami Lipojka kod Ličkog Petrovog Sela našli jedinku crnog daždevnjaka. Ovo je iznimni nalaz i potvrda, nakon skoro 20 godina konstantnog traženja, da ova vrsta još uvijek svoje stanište ima na području Parka.

Objava Crni daždevnjak (Salamandra atra) pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Ris je naša najveća vrsta iz porodice mačaka, može težiti i do 38 kg. Vrlo je vješt penjač i može jako brzo trčati, doseže brzinu i do 80 km/h, ali svoj plijen ipak najradije lovi iz zasjede. Hrani se pticama, gmazovima i vodozemcima, te manjim sisavcima, no preferira srne i mladunčad jelena.

Žive samotno, osim u doba parenja. Ženka na svijet donosi najčešće tri mladunca koji je prate u kretanju po teritoriju. Aktivni su u sumrak i navečer, dok preko dana odmaraju skriveni u šumi. Elegantno i snažno tijelo prekriveno točkastim išaranim krznom omogućava mu neprimjetno kretanje po staništu i hvatanje plijena.

Projekt Life Lynx

Nekada je bio široko rasprostranjen po europskim šumama. Danas je njihov broj, zbog sustavnog lova u prošlosti, sveden na minimum, a u nekim zemljama Europe je potpuno istrebljen. Tako je bilo i s Hrvatskom. Sustavnim lovom, jer su ga smatrali štetočinom i jer je njegovo krzno bilo cijenjeno, u prvoj polovici prošlog stoljeća potpuno su ga istrijebili u našoj zemlji. Godine1973. ponovno je introduciran/vraćen u naše šume. Od tada do danas njihova brojnost se povećala, ali na području Slovenije i Hrvatske, zbog parenja u srodstvu, njihova genska raznolikost nije velika. Da bi im se povećala genska raznolikost, pa tako i zdravlje i plodnost, projektom Life Lynx s područja Karpata na ova područja preneseno je 16 jedinki, 10 u Sloveniju, a 6 u Hrvatsku.

Zadnji, šesti ris, pušten na područje Hrvatske je ris Kras koji je pušten na području Nacionalnog parka Plitvička jezera, u Čorkovoj uvali. Ris je uhvaćen u Rumunjskoj i nakon karantene, kojom je potvrđeno da je jedinka zdrava, transportiran je u Hrvatsku. Riječ je o mužjaku starosti oko pet godina, koji će, ako se uspješno prilagodi životu u našim šumama, pozitivno utjecati na poboljšanje genske raznolikosti populacije naših risova.

Praćenje pojavnosti risa u Nacionalnom parku Plitvička jezera

Već dugi niz godina sustavno se prati populacija risova u Parku. Od 2014. do 2022. godine na 123 lokacije bile su postavljene foto kamere koje su na čitavoj površini parka snimale risove, ali i druge životinje. Ukupno je zabilježeno 26 različitih jedinki, čija pojavnost u Parku nije konstantna. Tako da svake godine na ovom području imamo 7 – 9 jedinki koje koriste prostor. U kavezne zamke uhvaćeno je šest jedinki na koje su stavljene telemetrijske ogrlice, kojima se prati njihovo kretanje.

Za 2022. godinu utvrđena je pojavnost sedam jedinki. Telemetrijskom ogrlicom obilježena risovica Stella 2019. godine iznenadila nas je s tri mladunca, a obitelj je zabilježena na jednoj od foto-kamera. Godine 2020. kamere su opet uhvatile risovicu Stellu, ovaj put u pratnji najmanje jednog mladunca.

Kazo, Stipe, Fenix, Stella i drugi označeni su risovi ili oni koje smo uspjeli snimiti na foto-kamerama, a koji nam omogućavaju uvid u skriveni život ovih prekrasnih, tajnovitih životinja. Svojim dolaskom nadamo se da će Kras osnažiti populaciju i zdravlje ovih veličanstvenih mačaka u Parku, u Hrvatskoj, ali i šire u regiji.

Objava Ris pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".