Primarni cilj ovog istraživanja bio je detaljno kartirati vodne tokove kako bi se utvrdila zona rasprostranjenosti Natura 2000 stanišnog tipa 3260 odnosno vegetacije Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion i ciljne vrste Apium repens (Jacq.) Lag. (puzavi celer). Stanišni tip 3260 obično je rasprostranjen u većim ili manjim vodotocima s različitom brzinom vode te je pokazatelj prirodnih vodnih tokova gdje dominiraju različite vrste žabnjaka, žabovlatki i druge vodene makrovegetacije. Vrste su zakorijenjene na dnu vodotoka, imaju čvrste i elastične stabljike i lisne plojke razdijeljene u duge uske liske, a kod pojedinih vrsta listovi plutaju na površini vode. Stanišni tip je zastupljen u sjeverozapadnoj i središnjoj Europi dok je u jugoistočnoj Europi rjeđi.

Na 16 istraživanih vodotoka zabilježena su četiri tipa vegetacije:

• mahovinska zajednica (razvija se u dijelovima toka gdje je brže strujanje vode te krupni i srednje veliki sediment, a zasjenjenost krošnjama je visoka),
• herbidna zajednica (u srednjem i donjem dijelu toka gdje je veća dubina, sitniji sediment i veća osvijetljenost te su idealni ekološki uvjeti za vrstu puzavi celer),  
• Ranunculus trichophyllus zajednica (u srednjem i donjem dijelu toka sa širim koritom i ujezerenom vodom gdje je sitniji sediment, a zasjenjenost je slaba) te
• zajednica algi parožina (razvijena u sličnim uvjetima kao i prethodna zajednica, međutim može preživjeti periodična presušivanja kao i taloženje kalcijevog karbonata – osedravanje).

Istraživači su utvrdili kako stanišni tip 3260 za Nacionalni park Plitvička jezera obuhvaća Ranunculus trichophyllus zajednicu (zajednicu tankolisnog žabnjaka), herbidnu zajednicu te sastojine mahovine Fontinalis antipyretica. Ukupna površina ovog stanišnog tipa iznosi 79.532,3 m², a najveće površine su zabilježene u Bijeloj rijeci, Crnoj rijeci i Koreničkoj rijeci. Vrsta puzavi celer (Apium repens) kao vrlo rijetka biljna vrsta u Hrvatskoj, u vodotocima Nacionalnog parka zabilježena je na Bijeloj rijeci, potoku Vukmirović, Crnoj rijeci, Matici Koreničkoj rijeci s pritocima, Babinom potoku i Vardinom potoku.

Natura 2000 stanišni tip Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion te vrsta puzavi celer razvijaju se na osunčanijim odsječcima vodnih tokova te je osnovna mjera za upravljanje ovim stanišnim tipom sprječavanje zasjenjivanja grmolikom i drvenastom vegetacijom.

Objava Vegetacija vodnih tokova pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera

Objava Mlinar iz sela Korana pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Rijeka Korana svoj put nastavlja kroz kanjon, a tok vode se na četiri mjesta ruši preko sedrenih barijera.

U sušnim, ljetnim razdobljima nizvodno od izvorišta rijeka ponire i njeno korito ostaje bez vode na dužini od oko 14 km nizvodno od sela Korana. Na svom putu prema Karlovcu dugom 134 km Korana prima vode mnogih stalnih i povremenih vodotoka, a najznačajniji među njima su Slunjčica i Mrežnica. U Karlovcu rijeka utječe u Kupu, a potom zajedno nastavljaju prema ušću u Savu. Put ih dalje vodi k Dunavu u koji se ulijevaju kao njegova desna i prema obujmu vodene mase najveća pritoka. Svoje slatkovodno putovanje, dugo oko 2070 km, vode rijeke Korane završavaju na ušću Dunava u Crno more.

Na ovaj način i vode s Plitvičkih jezera povezane su sa svim svjetskim morima. Eto još jednog dokaza da su Plitvička jezera ne samo hrvatska nego u pravom smislu riječi i svjetska baština.

*Nastanak imena rijeke Korane još nije razriješen. Po nekima je ime Korane izvedenica iz riječi “kora” (biljaka), po drugima je ime nastalo iz imena “Gorana”, tj. označava vodu koja teče iz gore, a neki Koranino ime povezuje s njezinim koritom omeđenim liticama koje su oštro i duboko usječene u tlo.

Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera

Objava S KORANOM DO CRNOG MORA pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".