Svrha projekta je osigurati pouzdane i usporedive početne podatke o stupnju očuvanosti ovih staništa.

Monitoring je uspostavljen za osam Natura 2000 ciljnih stanišnih tipova, koji su obuhvatili 13 stanišnih tipova prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa: 

Za svaki stanišni tip odabrani su reprezentativni lokaliteti na kojima su uspostavljeni trajni transekti za buduće cikluse praćenja. Metodologija monitoringa definirana je projektnim zadatkom, a temelji se na nacionalnim Programima praćenja stanja kopnene flore i stanišnih tipova (Oikon – MINGOR, 2023.) te Smjernicama za izradu programa praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova (MZOZT, 2025.).

Rezultati istraživanja pokazuju da su ciljna šumska staništa Nacionalnog parka „Plitvička jezera“ u velikoj mjeri dobro očuvana. Na svim transektima i u svim stanišnim tipovima utvrđeni su visoka zastupljenost tipičnih vrsta, izostanak invazivnih i alohtonih vrsta te, u najvećoj mjeri, povoljni pokazatelji funkcionalnosti staništa. Količina mrtvog drva kod svih se tipova nalazi unutar raspona koji ukazuje na očuvane prirodne procese i osiguravanje bioraznolikosti stanišnih tipova.

Provedbom ovog projekta uspostavljena je čvrsta stručna i znanstvena osnova za dugoročni monitoring Natura 2000 šumskih staništa na području Parka. Dobiveni rezultati služe kao početna referentna vrijednost za buduće cikluse praćenja. Oni ujedno omogućuju učinkovito planiranje i provedbu mjera očuvanja radi održavanja povoljnog stanja šumskih ekosustava i njihove bioraznolikosti.

Objava Uspostava stalnog monitoringa ciljnih Natura 2000 šumskih staništa na području Nacionalnog parka Plitvička jezera pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Od devet zabilježenih vrsta sova i ćukova na području Nacionalnog parka Plitvička jezera, čak osam je gnjezdarica. Osobito su značajne populacije ciljnih vrsta: jastrebača (Strix uralensis), mali ćuk (Glaucidium passerinum) i planinski ćuk (Aegolius funereus). Kako bi se ustanovila brojnost i rasprostranjenost te moguće promjene u populacijama, posljednjih se pet godina (2016. – 2020.) vrši praćenje stanja malog ćuka, planinskog ćuka, jastrebače, ušare (Bubo bubo), šumske sove (Strix aluco) i sove močvarice (Asio flammeus).

Monitoring sova i ćukova vrši se prebrojavanjem viđenih ili zvučno zabilježenih vrsta na dva transekta: ˝istočni˝ i ˝zapadni˝. Svaki od transekata godišnje se obilazi po tri puta i sastoji se od 25 točaka. Na svakoj točki najprije je vršeno pasivno osluškivanje tijekom dvije minute. Nakon toga su puštanja glasanja vrsta u trajanju od dvije minute po vrsti. Monitoring provodi udruga Biom zajedno s djelatnicima stručne službe Parka.

Sova ušara unatoč ciljanom traženju pomoću zvučnog vaba 2020. godine nije zabilježena na uobičajenim lokacijama u Parku. Isto vrijedi za sovu močvaricu. Analizom podataka i dalje se bilježi trend smanjenja populacije jastrebače te povećanje brojnosti šumske sove. Planinski i mali ćuk ove su godine zabilježeni u većem broju nego drugih godina, a razlog tome može biti dovoljna količina hrane (glodavaca).

Prašumski tip staništa, koji preferiraju ove vrste, važan je za njihov opstanak. Šumama u Parku se ne gospodari što pridonosi zadržavanju dovoljnog broja starih stabala u kojima sove rade gnijezda, a sam tip staništa pogodan je i za brojne sitne vrste beskralježnjaka i kukaca kojima se sove i ćukovi hrane. Prirodan način održavanja šuma, bez uplitanja čovjeka, pokazao se najbolji za očuvanje ovih, ali i niza drugih kako biljnih tako i životinjskih i gljivljih vrsta.

Objava Monitoring sova i ćukova pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Praćenje stanja šišmiša u Nacionalnom parku Plitvička jezera provodi se od 2015. godine. Monitoring se vrši u četiri špiljska objekta: Vila jezerkinja, Barićeve špilje, Modra pećina i Mračnjača te u nadzemnom objektu Vila Izvor.

Korištene metode: mreža za hvatanje, ultrazvučni detektori za slušanje eholokacija šišmiša (za determinaciju vrsta roda Rhinolophus u letu), izravno prebrojavanje, prebrojavanje jedinki s fotografija te subjektivna procjena. Svim navedenim metodama koristilo se na način da se šišmiši ne uznemiravaju, ili da se uznemiravanje svede na najmanju moguću mjeru.

Monitoring vrši Hrvatsko biospelološko društvo u suradnji s djelatnicima Stručne službe Parka.

Modra pećina je najznačajniji lokalitet za porodiljne kolonije vrsta: Miniopterus schreibersii, Myotis capaccinii i Rhinolophus euryale, i najveća poznata porodiljna kolonija u Parku.

Navedene objekte kao migracijsko, porodiljno i/ili hibernacijsko sklonište koristi veliki broj vrsta šišmiša. Tome vjerojatno ide u prilog i činjenica da su špiljski objekti ili nedostupni ili zatvoreni za turističke posjete, te su šišmiši tu neuznemiravani i rado ih koriste. Osim toga, Park obiluje brojnim staništima na kojima šišmiši love plijen: šume, površina vode, livade i travnjaci i dr. I upravo raznolikost staništa, negospodaranje šumama, bogatstvo vodama i speleološki objekti podržavaju veliku raznolikost vrsta šišmiša kao i ukupnu biorazolikost.

Objava Monitoring šišmiša pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".