Od devet zabilježenih vrsta sova i ćukova na području Nacionalnog parka Plitvička jezera, čak osam je gnjezdarica. Osobito su značajne populacije ciljnih vrsta: jastrebača (Strix uralensis), mali ćuk (Glaucidium passerinum) i planinski ćuk (Aegolius funereus). Kako bi se ustanovila brojnost i rasprostranjenost te moguće promjene u populacijama, posljednjih se pet godina (2016. – 2020.) vrši praćenje stanja malog ćuka, planinskog ćuka, jastrebače, ušare (Bubo bubo), šumske sove (Strix aluco) i sove močvarice (Asio flammeus).

Monitoring sova i ćukova vrši se prebrojavanjem viđenih ili zvučno zabilježenih vrsta na dva transekta: ˝istočni˝ i ˝zapadni˝. Svaki od transekata godišnje se obilazi po tri puta i sastoji se od 25 točaka. Na svakoj točki najprije je vršeno pasivno osluškivanje tijekom dvije minute. Nakon toga su puštanja glasanja vrsta u trajanju od dvije minute po vrsti. Monitoring provodi udruga Biom zajedno s djelatnicima stručne službe Parka.

Sova ušara unatoč ciljanom traženju pomoću zvučnog vaba 2020. godine nije zabilježena na uobičajenim lokacijama u Parku. Isto vrijedi za sovu močvaricu. Analizom podataka i dalje se bilježi trend smanjenja populacije jastrebače te povećanje brojnosti šumske sove. Planinski i mali ćuk ove su godine zabilježeni u većem broju nego drugih godina, a razlog tome može biti dovoljna količina hrane (glodavaca).

Prašumski tip staništa, koji preferiraju ove vrste, važan je za njihov opstanak. Šumama u Parku se ne gospodari što pridonosi zadržavanju dovoljnog broja starih stabala u kojima sove rade gnijezda, a sam tip staništa pogodan je i za brojne sitne vrste beskralježnjaka i kukaca kojima se sove i ćukovi hrane. Prirodan način održavanja šuma, bez uplitanja čovjeka, pokazao se najbolji za očuvanje ovih, ali i niza drugih kako biljnih tako i životinjskih i gljivljih vrsta.

Objava Monitoring sova i ćukova pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Praćenje stanja šišmiša u Nacionalnom parku Plitvička jezera provodi se od 2015. godine. Monitoring se vrši u četiri špiljska objekta: Vila jezerkinja, Barićeve špilje, Modra pećina i Mračnjača te u nadzemnom objektu Vila Izvor.

Korištene metode: mreža za hvatanje, ultrazvučni detektori za slušanje eholokacija šišmiša (za determinaciju vrsta roda Rhinolophus u letu), izravno prebrojavanje, prebrojavanje jedinki s fotografija te subjektivna procjena. Svim navedenim metodama koristilo se na način da se šišmiši ne uznemiravaju, ili da se uznemiravanje svede na najmanju moguću mjeru.

Monitoring vrši Hrvatsko biospelološko društvo u suradnji s djelatnicima Stručne službe Parka.

Modra pećina je najznačajniji lokalitet za porodiljne kolonije vrsta: Miniopterus schreibersii, Myotis capaccinii i Rhinolophus euryale, i najveća poznata porodiljna kolonija u Parku.

Navedene objekte kao migracijsko, porodiljno i/ili hibernacijsko sklonište koristi veliki broj vrsta šišmiša. Tome vjerojatno ide u prilog i činjenica da su špiljski objekti ili nedostupni ili zatvoreni za turističke posjete, te su šišmiši tu neuznemiravani i rado ih koriste. Osim toga, Park obiluje brojnim staništima na kojima šišmiši love plijen: šume, površina vode, livade i travnjaci i dr. I upravo raznolikost staništa, negospodaranje šumama, bogatstvo vodama i speleološki objekti podržavaju veliku raznolikost vrsta šišmiša kao i ukupnu biorazolikost.

Objava Monitoring šišmiša pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".