Ovogodišnja tema obilježavanja je podzemna voda

To je voda koju nalazimo u podzemlju, u vodonosnicima – geološkim formacijama stijena, pijeska i šljunka koje zadržavaju značajne količine vode. Vodonosnici se dopunjavaju vodom uglavnom iz kiše i snijega, infiltracijom u tlo. Podzemna voda nam je nevidljiva, ali su njeni učinci vidljivi svuda oko nas. Gotovo sva zaliha tekuće slatke vode u svijetu je podzemna voda, a koristi se kao pitka voda, za sanitarne sustave, poljoprivredu, industriju i ekosustave.

U mnogim područjima podzemna voda se pretjerano iskorištava pa se više vode uzima iz vodonosnika nego što se oni pune kišom i snijegom. Stalno pretjerano iskorištavanje može dovesti do iscrpljivanja izvora vode. Na drugim mjestima ne znamo koliko podzemne vode leži ispod nas, što znači da možda ne koristimo održivo ovaj ključni vodeni resurs. Podzemna voda je u nekim područjima onečišćena. Kako je sanacija takve vode dug, težak i financijski zahtjevan proces to povećava troškove obrade podzemne vode, a ponekad i potpuno sprečava njeno korištenja.

Što činimo na površini odražava se u podzemlju stoga moramo koristiti samo neškodljive i biorazgradive proizvode na tlu i koristiti vodu što je moguće učinkovitije. Jedna od ključnih poruka kampanje Svjetskog dana voda je da podzemna voda mora biti dobro istražena, analizirana i praćena.

Podzemna voda u Nacionalnom parku Plitvička jezera

U Nacionalnom parku Plitvička jezera podzemna voda ima posebno važnu ulogu. Ona u podzemlju otapa vapnence, a zatim na površini stvara sedrene barijere, slapove i jezera. Za obilježavanje Svjetskog dana voda stoga smo pripremili edukativne tekstove, postere te kratki film o tome kako u našem Nacionalnom parku ovo nevidljivo blago postaje vidljivo. Tradicionalno, održat ćemo i radionice s učenicima osmih razreda lokalnih osnovnih škola na temu važnosti vode i potrebi njenog očuvanja s posebnim naglaskom na podzemne vode.

Nadamo se da će sve ovo barem malo pomoći u zaštiti naših podzemnih voda kako bismo ih sačuvali i za buduće generacije.

Objava Svjetski dan voda! Podzemne vode: učiniti nevidljivo vidljivim pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Ostvarenje ciljeva održivog razvoja svakako je povezano s restauracijom ekosustava i posebno se to odnosi na ciljeve: SVIJET BEZ SIROMAŠTVA (1), SVIJET BEZ GLADI (2), ZDRAVLJE I BLAGOSTANJE (3), RODNA RAVNOPRAVNOST (5), ČISTA VODA I SANITARNI UVJETI (6), PRISTUPAČNA I ČISTA ENERGIJA (7), DOSTOJANSTVEN RAD I GOSPODARSKI RAST (8), ODRŽIVI GRADOVI I ZAJEDNICE (11), ODGOVOR NA KLIMATSKE PROMJENE (13), OČUVANJE VODENOG SVIJETA (14), OČUVANJE ŽIVOTA NA KOPNU (15), PARTNERSTVOM DO CILJEVA (17).

Kako pojedini degradirani ekosustavi izgledaju danas i kako bi trebali izgledati nakon 10 godina odnosno poslije 2030. godine te kako obnovljeni ekosustavi doprinose ciljevima očuvanja, prezentirano je putem zanimljive infografike koju predstavlja IUCN.

Iako su mnogi izazovi pred nama, u Desetljeću restauracije ekosustava upravo ćemo se osvrnuti na one ranjive i degradirane dijelove našeg planeta koji su uslijed intenzivnog korištenja i zadiranja u prirodne vrijednosti promijenili svoje osnovne ekološke karakteristike. Ovim promjenama značajno se narušila ravnoteža između biljnih i životinjskih vrsta unutar degradiranih ekosustava kao i samo stanište, a utjecaj čovjeka je neupitan u ovom slučaju. Kako ćemo postići promjenu? Promjena je moguća upravo restauracijom (obnovom) ekosustava što bi značilo da ćemo nastojati spriječiti, zaustaviti i povratiti uništene prirodne površine odnosno staništa.

Svaki od ekosustava kao što su šume, oceani, rijeke i jezera, travnjaci, planinska područja, močvarna područja i slično, specifični su po svojim biološkim, ekološkim, geološkim i hidrološkim karakteristikama te njihovom degradacijom nastaju ranjivi i izmijenjeni ekosustavi koji kao takvi teško podržavaju biološku raznolikost i općenito negativno utječu i na ljudsku egzistenciju.

Travnjaci su kao prirodno stanište često u degradiranom stanju uslijed intenzivne poljoprivrede kojom na takvim površinama gotovo više nema raznolikosti biljnih vrsta, pojedine su izgažene od prekomjerne ispaše, a osim poljoprivrede degradaciju čini i sukcesija – zarastanje travnjaka prvo grmolikom vegetacijom, a zatim šumom. Do obnovljenog staništa bi se u ovom slučaju došlo ekstenzivnom poljoprivredom, s malobrojnom stokom, a planovima košnje i uklanjanjem drvenastih vrsta sprječavala bi se sukcesija. Takvi travnjaci predstavljali bi značajan izvor biološke raznolikosti. U Nacionalnom parku Plitvička jezera travnjačke površine zajedno s cretovima zauzimaju 14,8 % ukupne površine.

Šumski ekosustavi degradirani su uslijed intenzivne ljudske aktivnosti poput sječe i paljenja stabala kako bi se dobile obradive površine na kojima se u nekim zemljama sade monokulture na primjer sadnice palmi iz kojih se dobiva palmino ulje. Naravno da ovom degradacijom nestaje stanište za biljne i životinjske vrste, a sječom šuma vrlo je jasno da nestaju i pluća planeta Zemlje te je znatno onemogućeno vezanje ugljikovog dioksida koji kao staklenički plin doprinosi klimatskim promjenama. Jedan restaurirani šumski ekosustav predstavljen bi bio kao stanište na kojem je šuma u svom prirodnom razvoju (i nakon dugo vremena od pošumljavanja), nema aktivnih požara i zastupljeni su svi razvojni stadiji stabala. U Nacionalnom parku Plitvička jezera, ukupno je izračunato da nadzemna i podzemna biomasa šume iznosi 7 770 716 t odnosno 330 t/ha što znači da su šume Plitvičkih jezera jedne od najproduktivnijih u Europi (za usporedbu, u Europi je ta biomasa 120 t/ha).

Cretovi su zbilja posebni ekosustavi koji se odlikuju tlom osiromašenim hranjivim tvarima, ali predstavljaju iznimno vrijedno stanište zbog potencijalno velikih količina energenta treseta koji se iskopava i koristi za dobivanje energije. Iskapanje treseta predstavlja značajnu degradaciju ovog staništa. Cretovi iznimno ovise i o količini vode koja ih naplavljuje pa izostanak prirodnog podzemnog ili površinskog navodnjavanja može uvjetovati isušivanje i time izmjene ekoloških uvjeta na ovom staništu. I posljednje, kao i za travnjačke površine, sukcesija odnosno zarastanje creta grmolikom vegetacijom, onemogućava rast drugim biljnim vrstama. Obnovljeno cretno stanište bilo bi ono na kojem su poduzete aktivne mjere očuvanja kroz sprječavanje sukcesije uklanjanjem drvenastih vrsta, omogućeno je prirodno navodnjavanje, spriječeni su požari i iskapanja. U Nacionalnom parku Plitvička jezera, iznimno smo ponosni na cretne površine na kojima se mogu naći biljke mesožderke i mahovina Sphagnum sp. te druge biljne vrste.

Slatkovodni ekosustavi poput izvora, potoka, rijeka, jezera i močvara često su degradirani uslijed ljudskih aktivnosti koje za posljedicu imaju pregrađivanje, isušivanje, prekomjerni ribolov te onečišćenje otpadnim vodama kućanstva ili industrije. Pregrađivanje vodnih tokova branama uzrokuje značajne promjene na protočnost tvari i energije kroz riječne ekosustave, a posebno nepovoljno djeluje na migraciju ribljih vrsta. Onečišćenje slatkovodnih ekosustava također doprinosi značajnoj degradaciji uslijed koje se mijenjaju fizikalno-kemijski i biološki uvjeti, povećava stupanj trofije te svakako smanjuje biološka raznolikost. Obnovljeni, restaurirani slatkovodni ekosustavi podrazumijevali bi one u kojima je postignuta dobra do vrlo dobra kakvoća vode, uklonjene su riječne pregrade, ribolov je održiv, a močvarna staništa održavaju se prirodnim poplavljivanjem i predstavljaju hot spot biljne i životinjske raznolikosti i to posebno ptičjih vrsta. U Nacionalnom parku Plitvička jezera iako je na manje od 1 % površine zastupljen vodeni ekosustav, upravo je taj vodeni ekosustav u obliku krških izvora, potoka, rječica i jezera najdojmljiviji dio ovog zaštićenog područja. Kaskadno poredana jezera pregrađena sedrenim barijerama nastalu su upravo zahvaljujući procesu stvaranja i taloženja sedre, a ovaj izniman proces sa svim svojim sastavnicama prepoznat je i kao jedinstvena univerzalna vrijednost koja je Nacionalni park uvrstila na UNESCO-vu Listu svjetske baštine.

Naš plavi planet Zemlja prekriven je sa 71 % vodene površine i unutar te vodene površine 96,5 % pripada oceanima. Oceani su iznimni ekološki sustavi koji odgovaraju na klimatske promjene povišenjem temperature i zakiseljavanjem, podizanjem razine i poplavljivanjem rubnih dijelova kontinenta, a iznimno su osjetljivi i na onečišćenje (gotovo kao i kopneni ili slatkovodni ekosustavi). Promjene u temperaturi i sniženje pH vrijednosti u oceanima dovodi do odumiranja koralja te ugrožava opstanak ribljih vrsta. Prekomjerni ribolov također značajno utječe na biološku raznolikost, ali i na hranidbenu mrežu narušavajući odnose između različitih vrsta. Utjecaj otpada poput plastike koja neupitno završava u oceanima razgrađujući se do najsitnijih čestica mikroplastike, predstavlja opasnu prijetnju čije posljedice tek i trebamo spoznati. Obnovljeni oceani u svim svojim dijelovima poput vodene površine, dubina i dna su ekosustavi koji su bogati biljnim i životinjskim vrstama, dok se odvija održiv ribolov, a na globalnoj razini se poduzimaju sve one aktivnosti koje dovode do ublažavanja klimatskih promjena.

Kao dio kampanje za Svjetski dan zaštite okoliša, objavljen je praktični vodič za restauraciju ekosustava u kojem ćete moći pročitati o različitim pristupima restauraciji šuma, poljoprivrednih površina, travnjaka i savana, rijeka i jezera, oceana i obalnog područja, gradova i gradića, cretova i planina. Ujedno, ovaj vodič ističe povezanost svih dijelova društva i institucija kroz #GenerationRestoration kao globalni pokret obnove ekosustava za dobrobit ljudi i prirode.

Objava Svjetski dan zaštite okoliša pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, na dan kada je 1971. godine potpisana Ramsarska konvencija (Iran) koja obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa. Ramsarsku konvenciju dosad je potpisala 171 država, a jedna od potpisnica je i Republika Hrvatska koja ima pet područja na Ramsarkom popisu, a to su: parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, Posebni rezervat Crna Mlaka i Donji tok rijeke Neretve.

Tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa je „Vlažna staništa i voda“. Cijeli se svijet suočava s rastućom krizom nedostatka slatke vode koja predstavlja veliku prijetnju cijelom čovječanstvu i našem planetu. Ovogodišnjom temom posebna se pozornost daje močvarama kao izvoru slatke vode te se potiču akcije obnavljanja i zaustavljanja njihovog gubitka.
 
Vlažna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40 % vrsta biljaka i životinja, ali su to i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 % svih vlažnih staništa u svijetu. Ova staništa imaju velik značaj u prilagodbi na klimatske promjene te je iznimna važnost vlažnih staništa u obrani od poplava. Vrijednost vlažnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata i pročišćavanje vode.

VLAŽNA STANIŠTA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA
Najveći udio površine Parka prekriven je šumom, značajne površine zauzimaju i travnjačke površine a vodena staništa, iako iznimno važna za očuvanje bioraznolikosti, površinom su najmanja. Površinske vode zauzimaju oko 1 % površine Parka s ukupnim volumenom od 22,95 milijuna m³ vode. Najistaknutije površinske vodene pojave u NP Plitvička jezera su kaskadno formirana jezera.
Vodena staništa Parka okvirno se mogu podijeliti u 3 osnovna tipa: jezera, vodeni tokovi i sedrene barijere, te svi oni predstavljaju Natura 2000 ciljne stanišne tipove za Park. Osim njih, za očuvanje bioraznolikosti izrazito su važna i njihova rubna područja i poluprirodna staništa bogata vodom, kao što su zamočvareni lokaliteti te lokve i bunari.
Rijedak tip vlažnih staništa su cretovi, staništa stalno pokrivena vodom, u kojima se organska tvar zbog uvjeta koji tamo vladaju, vrlo slabo razgrađuje. Cretna staništa i njihova vegetacija na prostoru Hrvatske, pa tako i Parka, ostatak su glacijalnog razdoblja. Hrvatska je južna granica rasprostranjenosti tog tipa staništa karakterističnog za srednju i sjevernu Europu. Prisutni su na malim površinama, najčešće manjim od 1 ha, i izrazito ovisni o mikroklimatskim uvjetima. Karakteristika cretova je nedostatak hranjivih tvari, zbog čega na tim staništima nalazimo vrlo malo biljnih i životinjskih vrsta koje su jako dobro prilagođene uvjetima koji vladaju na takvim staništima.

O ovom tipu staništa ovisne su visoko specijalizirane i danas rijetke ugrožene biljne vrste kao što su cretne mahovine roda Sphagnum, biljke mesožderke: okruglolisna rosika Drosera rotundifolia, tustica kukcolovka Pinguicula vulgaris (CR) i mala mješinka Utricularia minor te druge zanimljive biljne vrste: obična baluška Tofieldia calyculata (CR), močvarna brula Triglochin palustris (CR), češki šaš Carex bohemica (CR), zvjezdasti šaš Carex echinata (EN) i dr. Zbog specifičnih uvjeta koji vladaju na cretnim staništima prijeti im izumiranje, a može ih se očuvati jedino primjenom aktivnih mjera zaštite (održavanjem povoljnog vodnog režima i odstranjivanjem dijela vegetacije).

Više informacija o obilježavanju Svjetskog dana vlažnih staništa možete pronaći na službenim stranicama – World Wetlands Day

Objava Svjetski dan vlažnih staništa pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".