Prije oko 400 milijuna godina na kopno iz vode izašli su prvi kopneni kralježnjaci, vodozemci.

Žabe su vodozemci. Razmnožavanje se odvija u vodi gdje ženka polaže jaja, a mužjak ih oplođuje. Iz jaja se razvija punoglavaca koji je u potpunosti vodeni organizam. Metamorfozom se iz punoglavaca razvijaju odrasle žabe koje žive na kopnu, ali su i dalje zbog važnosti održavanja kože vlažnom jer djelomično dišu i preko kože, vezane za vodena/vlažna staništa. Svojim životnim prilagodbama povezuju vodene i kopnene ekosustave.

Žabe nemaju rep. Pojedine vrste mogu jako daleko skakati, čak 20x duljinu svoga tijela. Dok neke uopće ne skaču, kao krastače, one hodaju. Rasprostranjene su na svim kontinentima, osim Antarktike, a najveća raznolikost je u tropima.

U Hrvatskoj je zabilježeno 12 vrsta žaba, a za područje Parka čak 7 vrsta, iako klimatski uvjeti, zbog dugih i oštrih zima, nisu baš najbolji.

Danas su vodozemci pa tako i žabe, najugroženija skupina kralježnjaka na Zemlji. Prijetnje njihovom opstanku su klimatske promjene, UV zrake koje prolaze kroz stanjeni ozonski omotač, zagađenje i uništavanje staništa, isušivanje vodenih staništa, bolesti – posebno mikoze, invazivne vrste, a posebno prometnice. Mnoge prometnice su neplanski i neadekvatno napravljene te kad životinje odlaze na parenje prema vodenim staništima ili na hibernaciju na malo udaljenija kopnena staništa, zbog nemogućnosti sigurnog prelaska prometnica mnoge jedinke, pa i čitave populacije znaju stradati na ovakvim mjestima.

Cilj obilježavanja Svjetskog dana žaba je upoznati, educirati i senzibilizirati javnost na ove rijetke, ugrožene, ali i ključne skupine za očuvanje stabilne bioraznolikosti i zdravlja Planeta.

Objava Dan Žaba pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Aktivnost je započela postavljanjem privremene ograde na početku proljetnog ciklusa na osam dionica lokalne prometnice od Labudovca do utoka vodotoka Rječica u jezero Kozjak. Na ovih osam dionica postavljene su lovne posude i lovni tuneli kako bi uhvaćene jedinke bile zabilježene, fotografirane te sigurno prenesene preko prometnice. Nakon završetka praćenja ograda, posude i tuneli su uklonjeni, a nanovo su postavljeni na početku jesenskog praćenja u rujnu. Tijekom redovnih izlazaka na teren koji su uključivali tri obilaska u vremenu od 8:00-10:00 sati, 11:00-12:00 sati i 18:00-19:00 sati, pregledana je svaka posuda i lovni tunel te uhvaćene i one jedinke uočene na prometnici, dok su stradale jedinke uklonjene, a svi zabilježeni rezultati dali su detaljan uvid u kretanje i aktivnosti vodozemaca.

Tijekom praćenja zabilježeno je sedam vrsta vodozemaca i jedna vrsta gmaza. Od ukupnog udjela jedinki, najzastupljenija vrsta je pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra) s 50 %, a zatim slijede mali vodenjak (Lissotriton vulgaris) s 28 %, smeđa krastača (Bufo bufo) s 10 %, šumska smeđa žaba (Rana dalmatina) i planinski vodenjak (Ichthyosaura alpestris) s po 4 %, livadna smeđa žaba (Rana temporaria) s 3 % i velika zelena žaba (Rana ridibunda) s 1 %. U lovnim posudama/tunelima ipak je najviše uhvaćenih jedinki malog vodenjaka (170) u odnosu na pjegavog daždevnjaka (162 jedinke).

U obilascima duž prometnice uočena je 41 živa jedinka samo vrste pjegavog daždevnjaka, dok je ukupno stradalih jedinki vodozemaca bilo 116, od kojih su najbrojnije jedinke pjegavog daždevnjaka (S. salamandra) s 98 stradalih jedinki. Uočene su i dvije stradale jedinke gmaza bjelouške (Natrix natrix).

U spolnoj strukturi pjegavog daždevnjaka kojem se i jedino od vodozemaca određivao spol, prevladavale su ženke, kojih je više zabilježeno u proljetnoj migraciji (travnju) u odnosu na jesensku migraciju (rujan) kada je bilo ipak više mužjaka. Uhvaćene su povremeno i juvenilne jedinke pjegavog daždevnjaka i njih je više bilo uočeno tijekom jesenske migracije.

Pojedine dionice prometnice (4 lokacije) istaknule su se kao lokacije većih stradavanja jedinki pjegavog daždevnjaka (nakon 3. dionice gdje nema privremene ograde, nasuprot 6. dionice, nakon 6. dionice bez privremene ograde i u dijelu prometnice u blizini jezera Galovac). Ipak, usporedbom ukupnih podataka stradavanja jedinki, više je jedinki stradalo između dionica s privremenom ogradom nego nasuprot dionica što upućuje na učinkovitost metode postavljanja lovnih posuda/tunela i privremene ograde.

Kao i prethodne godine sve žive odrasle jedinke pjegavog daždevnjaka fotografirane su s leđne i trbušne strane te su fotografije unesene u softver Amphibian and Reptile Wildbook koji je ukazao da su jedinke najčešće jedanput uhvaćene (pretežno ženke), dok su dva i više puta ulovljeni mužjaci.

Objava Zaštita migracijskih puteva vodozemaca u 2024. godini pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Prohodi su se uz prometnicu provodili dva puta dnevno u jutarnjem dijelu dana te u večernjim satima, a bilježile su se i jedinke vodozemaca stradale na prometnici te su sve jedinke i one u lovnim posudama/lovnim tunelima i na prometnici (stradale i žive) fotografirane i unesene u obrasce kako bi se dalje moglo pristupiti obradi podataka.

Nakon dvije sezone praćenja (proljetna i jesenska sezona) zabilježeno je sveukupno 450 jedinki vodozemaca od kojih je najbrojnija i najzastupljenija vrsta bio pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra), a zatim smeđa krastača (Bufo bufo), dok s manjom zastupljenošću su slijedili mali vodenjak (Lissotriton vulgaris), livadna smeđa žaba (Rana temporaria), šumska smeđa žaba (Rana dalmatina), planinski vodenjak (Ichthyosaura alpestris) i velika zelena žaba (Rana ridibunda).

Unatoč uloženim naporima, na prometnici je zabilježeno stradavanje vodozemaca i to ukupno 59 jedinki od kojih se najveća brojnost (50) odnosi na pjegavog daždevnjaka. S prometnice je spašeno odnosno preneseno na sigurno (izvan prometnice) 36 jedinki pjegavog daždevnjaka.

Kako su pjegavi daždevnjaci bili vrsta za koju su dodatno napravljene analize obzirom na spol jedinki, uočeno je da je najviše jedinki u lovnim posudama/lovnim tunelima bilo ženskog spola (75 %) dok je 25 % bilo mužjaka. Odnos se mijenjao tijekom migracijskih sezona pa je tako zabilježeno da je u travnju veći udio ženki u odnosu na rujan.

Za potrebe ovog praćenja korišten je i softver Amphibian and Reptile Wildbook koji nije do sada nikada korišten u Nacionalnom parku Plitvička jezera, a koji na osnovu fotografija živih odraslih jedinki pjegavog daždevnjaka identificira učestalost pojavnosti iste jedinke u prohodima. Tako smo putem softvera zabilježili da se jedna jedinka pojavila čak tri puta.

Praćenje ovog tipa nastojat ćemo nastaviti i u narednim godinama kako bi dobili još jasniji pregled migracijskih puteva vodozemaca odnosno definirali potencijalne kritične točke koje se mogu pojaviti izvan dionica s lovnim posudama/lovnim tunelima. Slijedom svega, nastojat ćemo imati kvalitetnu bazu podataka praćenje vodozemaca i njihove aktivnosti na ovaj način kako bi mogli postupati prilikom buduće obnove i rekonstrukcije prometnice za sigurne migracije vodozemaca.

Objava Zaštita migracijskih puteva vodozemaca pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Kako bi se dobila što detaljnija slika herpetofaune Nacionalnog parka Plitvička jezera, kroz trogodišnje razdoblje (od 2015. do 2017. godine) vršeno je njihovo istraživanje na travnjačkim, vlažnim i vodenim staništima u Parku, ali i u njegovoj neposrednoj okolici. Upravo to je dovelo do značajnih spoznaja o sastavu, rasprostranjenosti i brojnosti vodozemaca i gmazova. Istraživanja su provođena motrenjem, ali i lovom različitim metodama živolova te postavljanjem trajnih lovnih ploha, a sastojalo se od terenskog rada (prikupljanje podataka, te uzorkovanje tkiva za DNA analizu) i laboratorijskog rada (izoliranje i analiza DNA), te obrade podataka.

Istraživanje je vršio Hrvatski prirodoslovni muzej u suradnji s djelatnicima Stučne službe Parka. Ciljevi projekta su bili: inventarizacija i utvrđivanje sastava herpetofaune, prostorna i visinska distribucija populacija, procjena brojnosti i stabilnosti populacija te edukacija.

Istraživanjem i literaturnim podacima utvrđena je prisutnost 14 vrsta vodozemaca i 14 vrsta gmazova u Parku.

Zbog relativne dobre očuvanosti staništa na području Parka, fauna vodozemaca i gmazova u relativno je dobrom stanju. Vrsta crni daždevnjak (Salamandra atra) nije pronađena na jedinoj zabilježenoj lokaciji u Parku, ali kako je riječ o dosta skrovitoj i rijetkoj vrsti potrebno je intenzivirati praćenje. Brojnost velikog planinskog vodenjaka isto je mala, a populacija je zabilježena samo na jednom lokalitetu u Parku. Kako bi se sačuvala herpetofauna i spriječio njezin nestanak, potrebno je zaštiti i održavati vodena staništa, posebno lokve i travnjake koji su u velikoj mjeri prepušteni sukcesiji. U doba mriješćenja vodozemci najčešće migriraju prema vodenim staništima u kojima polažu jaja. Na tom putu, često i u velikom broju, stradavaju na prometnicama koje presijecaju pravce kretanja. U tom periodu potrebno je zaštiti migracijske putove.

Ovim istraživanjem utvrđena je prisutnost alohtone vrste Pelophylax kurtmulleri, porijeklom iz Albanije i Grčke. Utvrđena je na izvoru Crne rijeke, a njen hibrid Pelophylax ridibundus na ušću Sužanjskog potoka u Prošćansko jezero.

Osim stradavanja zbog gubitka staništa i presijecanja migracijskih puteva, vodozemci su posebno pogođeni masovnim uginućima najčešće zbog virusnih i gljivičnih oboljenja, stoga se smatra da su vodozemci jedna od najugroženijih skupina životinja današnjice.

Objava Istraživanje herpetofaune pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".