Prilikom gostovanja u HNK u Zagrebu, zamoljena je od Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera da priredi jednu opernu predstavu u korist Plitvičkih Jezera. Umjetnica se pozivu odazvala te je u sporazumu s tadašnjim intendantom Stjepanom pl. Miletićem priredila dne 21. marta 1898. oproštajnu večeru u Wagnerovom „Tannhäuseru“.

U knjižici Vodič na Plitvička Jezera 1893-1928 koji je objavljen u povodu 35. godišnjice osnivanja Društva za poljepšanje i uređenje Plitvičkih Jezera i okolice opisan je taj zanimljivi događaj na prvi dan proljeća 1898. godine:

Na koncu drugog čina nakon mnogobrojnih izazivanja i pljeska, diže se zastor, a umjetnicu dočeka na pozornici odbor društva Plitvičkih Jezera pod vodstvom I. potpredsjednika prof. dr. Gustava Janečeka, koji je umjetnicu pozdravio duljim govorom, u kome je istaknuo, kako je društvo slavnoj umjetnici zahvalilo na njezinom plemenitom daru, koji mu tom predstavom poklanja i reče: „Drugi su Vam čelo okitili lovor-vijencima od srebra i zlata, što da još Plitvičko društvo Vama dade milodare, sabirući u narodu, narodni da biser sačuvamo. Poruku Vam šalje društvo, a Vi dozvolite, da Poruku pročitati smijem“

Tada pročita umjetnici diplomu, koja joj kaže, kako je društvo jednoglasno zaključilo prozvati jedan slap na Plitvicama „Slapom Milke Trnine“.

„U svijetu spomen neka Vas sjeća Vaše krasne domovine i prijatelja. Pogledajte tamo – pri tome pokaže na sliku , što je bila izložena na pozornici, a prikazuje slap prozvan imenom umjetnice) – zlatom i srebrom se zrcali taj slap, a vile kliču, da pozdrave drugu svoju, da zaore jednoglasno „Živjela nam sestra Milka!“

Milka Trnina je društvo počastil zahvalom za taj čin: „Neizmjernu sreću i radost, koja ovaj čas ispunjava cijelo moje biće, ne mogu riječima izraziti. Izvanrednom tom časti, kojom me sada počastiste, vidim, da me moja mila domovina prigrljuje u materinski svoj naručaj. Vašim posredovanjem pade mi u dio rijetka čast i sreća, da se meni još živoj stavi spomenik, na biseru lijepe nam domovine. Moja je vruća želja, da se rajska ljepota ovoga kraja mile naše domovine i stranom svijetu otkrije, da se i strani narodi mogu nasladjivati, gledajući ovu uzvišenu krasotu, pa da se ovaj biser lijepe naše domovine proslavi širom svijeta.

Sa najdubljom zahvalnošću primam ovu povelju i smatrat ću je svojim grbom, smatrati ću ju najdragocjenijim znakom ljubavi i pažnje mojih zemljaka“.

Karijeru je započela u Zagrebu 1882. god. kao Amelija u Verdijevu Krabuljnom plesu. Kako za nju nije bilo angažmana u Zagrebu, Trnina krenula je stjecati iskustva i slavu u inozemstvu. Svojim opernim izvedbama oduševljavala je publiku u Leipzigu, Grazu, Bremenu, Münchenu, Londonu, New Yorku, Cincinnatiju, Chicagu, Bostonu, Rimu…

 1883. postaje članicom Opere u Leipzigu, 1884. u Grazu, 1886. u Bremenu, a od 1890. u Münchenu, gdje je bila imenovana kraljevskom bavarskom komornom pjevačicom.

Godine 1895. gostovala je u Londonu. U opernoj kući Covent Garden od 1898. do 1906. imala je 56 nastupa. Ulogom Tosce 1900. u istoimenoj Puccinijevoj operi stekla je svjetsku slavu, a pohvalu je dobila i od samog Puccinija. Europski i američki glazbeni kritičari otkrivali su i isticali njezinu modernu glumu. Pisali su: “Ona glumi glasom”. Bila je slavna i slavljena, kako u Europi tako i u Americi. Trnina je hrabro živjela za svoju umjetnost. Debitirala je kao Isolda u Wagnerovu Tristan und Isolde, pjevala je u kompletnom ciklusu Wagnerova Ringa. Na vrhuncu slave u siječnju 1900. počela je nastupati u Metropolitan Opera House u New Yorku, pjevala je Toscu s Enricom Carusom. Godine 1906., prekinula je karijeru zbog upale ličnog živca.

Poučavala je pjevanje na College of Music u New Yorku 1910.-13. Od 1913. do kraja života živi u Zagrebu, gdje je od 1922. bila počasna profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji (1923–31. pročelnica Odjela za solo-pjevanje).

Zanimljivo je da je Milka dala  uništiti sve zapise na kojima se nalazio njezin glas nezadovoljna ondašnjim snimkama i to je razlog zašto danas ne možemo čuti njen glas.

Umrla je iznenada u 78 godini u Zagrebu, 18. svibnja 1941. godine u vrijeme Drugog svjetskog rata te je trebalo dvije godine da vijest o njenoj smrti obiđe svijet. Posljednja želja bila joj je da se lijes s njenim tijelom spusti u zemlju uz zvuke hrvatske himne Lijepa naša domovino. Sahranjena je na Mirogoju.

Osim slapova između Milanovca i Gavanovca na Donjim jezerima, njenim imenom nazvane su brojne ulice u Hrvatskoj. Osnovna škola u Križu nosi ime ove operne dive, a dan škole obilježava se 18. svibnja. Ostavština Milke Trnine čuva se u Muzeju grada Zagreba, te manjim dijelom u Gradskom muzeju u Požegi i u Hrvatskom državnom arhivu. U zagrebačkom Etnografskom muzeju čuva se zbirka umjetničkih predmeta iz Indije, Japana i Kine koju je muzeju poklonila Milka Trnina 1930. godine.

Svoje dragocjene kostime oporučno je ostavila Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

18. svibnja 2026. godine u nazočnosti v.d. ravnatelja Tomislava Kovačevića, Služba zaštite održavanja očuvanja promicanja i korištenja obilježila je 85. godišnjicu smrti ove hrvatske operne polaganjem vijenca na spomen ploču s medaljonom Milke Trnine u kanjonu Donjih jezera.

Objava Milka Trnina – 85. obljetnica smrti pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".