Između Milanovca i Gavanovca na Donjim jezerima nalazi se spomen ploča s medaljonom posvećena Milki Trnini. Milka Katarina Trnina -poznata hrvatska operna pjevačica rođena je u Doljnjem Sipu kraj Vezišća u Moslavini (Općina Križ) 1863. godine, umrla je u Zagrebu 1941. godine. Proslavila se izvedbom tragičnih heroina Wagnerovih opera. Bavila se humanitarnim radom, te je prilikom koncerta održanog u Hrvatskom narodnom kazalištu 1897. godine, sav prihod darovala Društvu za poljepšanje i uređenje Plitvičkih jezera i okolice koje je njoj u čast imenovalo jedan od najljepših slapova na Donjim jezerima 1898. Jedini su to slapovi na Plitvičkim jezerima imenovani u čast poznate osobe još za njenog života.
Prilikom gostovanja u HNK u Zagrebu, zamoljena je od Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera da priredi jednu opernu predstavu u korist Plitvičkih Jezera. Umjetnica se pozivu odazvala te je u sporazumu s tadašnjim intendantom Stjepanom pl. Miletićem priredila dne 21. marta 1898. oproštajnu večeru u Wagnerovom „Tannhäuseru“.
U knjižici Vodič na Plitvička Jezera 1893-1928 koji je objavljen u povodu 35. godišnjice osnivanja Društva za poljepšanje i uređenje Plitvičkih Jezera i okolice opisan je taj zanimljivi događaj na prvi dan proljeća 1898. godine:
Na koncu drugog čina nakon mnogobrojnih izazivanja i pljeska, diže se zastor, a umjetnicu dočeka na pozornici odbor društva Plitvičkih Jezera pod vodstvom I. potpredsjednika prof. dr. Gustava Janečeka, koji je umjetnicu pozdravio duljim govorom, u kome je istaknuo, kako je društvo slavnoj umjetnici zahvalilo na njezinom plemenitom daru, koji mu tom predstavom poklanja i reče: „Drugi su Vam čelo okitili lovor-vijencima od srebra i zlata, što da još Plitvičko društvo Vama dade milodare, sabirući u narodu, narodni da biser sačuvamo. Poruku Vam šalje društvo, a Vi dozvolite, da Poruku pročitati smijem“
Tada pročita umjetnici diplomu, koja joj kaže, kako je društvo jednoglasno zaključilo prozvati jedan slap na Plitvicama „Slapom Milke Trnine“.
Slapovi Milke Trnine 
Spomen ploča s medaljonom Milke Trnine na Donjim jezerima
„U svijetu spomen neka Vas sjeća Vaše krasne domovine i prijatelja. Pogledajte tamo – pri tome pokaže na sliku , što je bila izložena na pozornici, a prikazuje slap prozvan imenom umjetnice) – zlatom i srebrom se zrcali taj slap, a vile kliču, da pozdrave drugu svoju, da zaore jednoglasno „Živjela nam sestra Milka!“
Milka Trnina je društvo počastil zahvalom za taj čin: „Neizmjernu sreću i radost, koja ovaj čas ispunjava cijelo moje biće, ne mogu riječima izraziti. Izvanrednom tom časti, kojom me sada počastiste, vidim, da me moja mila domovina prigrljuje u materinski svoj naručaj. Vašim posredovanjem pade mi u dio rijetka čast i sreća, da se meni još živoj stavi spomenik, na biseru lijepe nam domovine. Moja je vruća želja, da se rajska ljepota ovoga kraja mile naše domovine i stranom svijetu otkrije, da se i strani narodi mogu nasladjivati, gledajući ovu uzvišenu krasotu, pa da se ovaj biser lijepe naše domovine proslavi širom svijeta.
Sa najdubljom zahvalnošću primam ovu povelju i smatrat ću je svojim grbom, smatrati ću ju najdragocjenijim znakom ljubavi i pažnje mojih zemljaka“.
Karijeru je započela u Zagrebu 1882. god. kao Amelija u Verdijevu Krabuljnom plesu. Kako za nju nije bilo angažmana u Zagrebu, Trnina krenula je stjecati iskustva i slavu u inozemstvu. Svojim opernim izvedbama oduševljavala je publiku u Leipzigu, Grazu, Bremenu, Münchenu, Londonu, New Yorku, Cincinnatiju, Chicagu, Bostonu, Rimu…
1883. postaje članicom Opere u Leipzigu, 1884. u Grazu, 1886. u Bremenu, a od 1890. u Münchenu, gdje je bila imenovana kraljevskom bavarskom komornom pjevačicom.
Godine 1895. gostovala je u Londonu. U opernoj kući Covent Garden od 1898. do 1906. imala je 56 nastupa. Ulogom Tosce 1900. u istoimenoj Puccinijevoj operi stekla je svjetsku slavu, a pohvalu je dobila i od samog Puccinija. Europski i američki glazbeni kritičari otkrivali su i isticali njezinu modernu glumu. Pisali su: “Ona glumi glasom”. Bila je slavna i slavljena, kako u Europi tako i u Americi. Trnina je hrabro živjela za svoju umjetnost. Debitirala je kao Isolda u Wagnerovu Tristan und Isolde, pjevala je u kompletnom ciklusu Wagnerova Ringa. Na vrhuncu slave u siječnju 1900. počela je nastupati u Metropolitan Opera House u New Yorku, pjevala je Toscu s Enricom Carusom. Godine 1906., prekinula je karijeru zbog upale ličnog živca.
Poučavala je pjevanje na College of Music u New Yorku 1910.-13. Od 1913. do kraja života živi u Zagrebu, gdje je od 1922. bila počasna profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji (1923–31. pročelnica Odjela za solo-pjevanje).
Zanimljivo je da je Milka dala uništiti sve zapise na kojima se nalazio njezin glas nezadovoljna ondašnjim snimkama i to je razlog zašto danas ne možemo čuti njen glas.
Umrla je iznenada u 78 godini u Zagrebu, 18. svibnja 1941. godine u vrijeme Drugog svjetskog rata te je trebalo dvije godine da vijest o njenoj smrti obiđe svijet. Posljednja želja bila joj je da se lijes s njenim tijelom spusti u zemlju uz zvuke hrvatske himne Lijepa naša domovino. Sahranjena je na Mirogoju.
Osim slapova između Milanovca i Gavanovca na Donjim jezerima, njenim imenom nazvane su brojne ulice u Hrvatskoj. Osnovna škola u Križu nosi ime ove operne dive, a dan škole obilježava se 18. svibnja. Ostavština Milke Trnine čuva se u Muzeju grada Zagreba, te manjim dijelom u Gradskom muzeju u Požegi i u Hrvatskom državnom arhivu. U zagrebačkom Etnografskom muzeju čuva se zbirka umjetničkih predmeta iz Indije, Japana i Kine koju je muzeju poklonila Milka Trnina 1930. godine.
Svoje dragocjene kostime oporučno je ostavila Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
18. svibnja 2026. godine u nazočnosti v.d. ravnatelja Tomislava Kovačevića, Služba zaštite održavanja očuvanja promicanja i korištenja obilježila je 85. godišnjicu smrti ove hrvatske operne polaganjem vijenca na spomen ploču s medaljonom Milke Trnine u kanjonu Donjih jezera.
