Tijekom istraživanja u periodu 2014 – 2021. godine, ukupno je praćeno i obilježeno GPS ogrlicama 11 jedinki medvjeda.

Prema rezultatima istraživanja područje NP Plitvička jezera u jednom trenutku koristi 25 – 30 jedinki s time da su se svi obilježeni medvjedi kretali i van granica Parka. U tom smislu Park nema „svoje medvjede“, nego prostor Parka koriste medvjedi koji ovdje imaju dio svog životnog prostora. Prosječna gustoća iznosi 9 jedinki medvjeda na 100km² s time da je veličina životnog prostora 100 – 200km². Medvjedi se međusobno izbjegavaju osim tijekom sezone parenja.

Za razliku od odraslih medvjeda mužjaka koji se uglavnom kreću noću, porodične skupine, ženke sa mladima i  neodrasli medvjedi više se kreću danju.

Svi medvjedi koji su obrađeni bili su primjerenog tjelesnog stanja i zdravlja. Jedna medvjeđa porodica na području Parka imala je tri medvjedića, a prosjek za Hrvatsku  je 2.4 medvjedića u leglu.

Objava Istraživanje brojnosti, korištenja prostora i ponašanja medvjeda na području NP Plitvička jezera (Smeđi medvjed – Ursus arctos) pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Za potrebe izrade pedološke karte provedena su sustavna istraživanja genetskih, fiziografskih i geografskih značajki tla na području Parka (sl. 1). Konačni rezultat je pedološka karta s tumačem – interpretacijskom studijom u kojoj su opisane genetske, fiziografske i geografske značajke tla. Istraživanja su provedena na cjelokupnom kopnenom (i barskom) području Parka i na njegovim vanjskim rubnim područjima, a  uključivala su intenzivan terenski rad, laboratorijske analize tla, obradu podataka i literature, te izradu konačne karte tala i pripadajuće studije – tumača.

Kombinirajući metodu rasterskog kartiranja tla i kartiranja po graničnim linijama te raspored postojećih podataka vezanih za profile tla iz ranijih istraživanja, prikupljanje podataka provedeno je na ~1400 točaka, od čega se 1390 točaka odnosi na navedeno trogodišnje istraživanje (sl. 2.). Na 141 točci obavljeno je uzorkovanje tla iz pedoloških jama i bušotina za laboratorijske analize. Sveukupno, uključivši evaluirane podatke o tlu iz ranijih istraživanja, danas se raspolaže s najvažnijim pedogenetskim, ektomorfološkim i fiziografskim, podacima o tlu NP Plitvička jezera za 193 točke.

Karta tala funkcionalna je u ArcGIS-aplikaciji i otisnuta u mjerilu 1:25.000. U legendi karte navedene su 64 kartografske jedinice, označene brojevima od 1 do 64. Nazivi jedinica iskazani su nomenklaturom hrvatskog i međunarodnog (WRB) klasifikacijskog sustava tala. Sveukupno je u Parku zastupljeno 16 tipova tala, a unutar njih 30 podtipova, odnosno više od 40 varijeteta.

Karta pruža uvid u prostorne odnose tala na razini pedokartografskih jedinica. Najzastupljeniji tip tla na području NP Plitvička jezera je kalkokambisol (smeđe tlo) na vapnencima i dolomitima (52,13 % pedosfere Parka, sl. 3.), a zatim slijede rendzina (22,95 %), ilimerizirano tlo (12,72) pa vapnenačko-dolomitna crnica (9,89 %). Ostali tipovi tala u pedosferi Parka participiraju sa svega 2,32 %. Na kraju studije daje se mišljenje i preporuke za motrenje tla u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Objava Pedološka karta Nacionalnog Parka Plitvička Jezera pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Svrha projekta je osigurati pouzdane i usporedive početne podatke o stupnju očuvanosti ovih staništa.

Monitoring je uspostavljen za osam Natura 2000 ciljnih stanišnih tipova, koji su obuhvatili 13 stanišnih tipova prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa: 

Za svaki stanišni tip odabrani su reprezentativni lokaliteti na kojima su uspostavljeni trajni transekti za buduće cikluse praćenja. Metodologija monitoringa definirana je projektnim zadatkom, a temelji se na nacionalnim Programima praćenja stanja kopnene flore i stanišnih tipova (Oikon – MINGOR, 2023.) te Smjernicama za izradu programa praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova (MZOZT, 2025.).

Rezultati istraživanja pokazuju da su ciljna šumska staništa Nacionalnog parka „Plitvička jezera“ u velikoj mjeri dobro očuvana. Na svim transektima i u svim stanišnim tipovima utvrđeni su visoka zastupljenost tipičnih vrsta, izostanak invazivnih i alohtonih vrsta te, u najvećoj mjeri, povoljni pokazatelji funkcionalnosti staništa. Količina mrtvog drva kod svih se tipova nalazi unutar raspona koji ukazuje na očuvane prirodne procese i osiguravanje bioraznolikosti stanišnih tipova.

Provedbom ovog projekta uspostavljena je čvrsta stručna i znanstvena osnova za dugoročni monitoring Natura 2000 šumskih staništa na području Parka. Dobiveni rezultati služe kao početna referentna vrijednost za buduće cikluse praćenja. Oni ujedno omogućuju učinkovito planiranje i provedbu mjera očuvanja radi održavanja povoljnog stanja šumskih ekosustava i njihove bioraznolikosti.

Objava Uspostava stalnog monitoringa ciljnih Natura 2000 šumskih staništa na području Nacionalnog parka Plitvička jezera pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Kartiranje biljnih vrsta provedeno je kombiniranom metodom terenskog istraživanja na kilometarskoj kvadratnoj mreži u HTRS 96/TM – službenom važećem koordinatnom sustavu Republike Hrvatske i unosom nalazišta pojedinih vrsta prema objavljenim i dostupnim rezultatima dosadašnjih spoznaja.

U radu je inventarizirano i analizirano prisustvo 34 strogo zaštićene i 11 ugroženih vrsta vaskularne flore u šumskoj vegetaciji NP Plitvička jezera

U rezultatima istraživanja predstavljen je popis evidentiranih vrsta s 323 kvadranata, njihov kratki i općeniti opis, rasprostranjenost u NP Plitvička jezera, ugroženost i kartografski prikaz njihove rasprostranjenosti prema pojedinim kvadrantima. Rezultati prikazani u ovom izvješću predstavljaju važan korak u dugoročnom praćenju i zaštiti flore Parka te osiguravaju temeljne podatke za buduće planiranje aktivnosti vezanih uz očuvanje prirodnih vrijednosti ovog jedinstvenog ekosustava.

Na analizirajuće rezultate provedenog projekta, preporučene su aktivne mjere za očuvanje rijetkih, ugroženih i strogo zaštićenih vrsta u šumama NP Plitvička jezera, kao i prijedlog metodologije praćenja vrsta s pripadajućim terenskim obrascem.

Objava Kartiranje flore rijetkih, ugroženih i strogo zaštićenih vrsta šumskih ekosustava NP Plitvička jezera pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Objava Uklanjanje otpada iz speleoloških objekata pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Veličine životnih prostora vukova, veličine teritorija čopora i aktivnost vukova istraživane su GPS telemetrijskim praćenjem ukupno devet vukova, koji su pripadali dvama susjednim čoporima (čopor Mala Kapela i čopor Plješevica). Teritoriji dvaju praćenih čopora bili su oko 900 km² te su uključivali znatan dio prostora oko NP Plitvička jezera, uključujući planinu Plješevicu na jugoistoku te Malu Kapelu na sjeverozapadu. Područje NPPJ bitno je kao područje za razmnožavanje vukova te kao zimsko utočište. Praćenje tragova u snijegu pokazalo je da iz Ličkog sredogorja zimi u područje NPPJ dolazi i treći čopor, koji koristi zapadni dio Nacionalnog parka. Zimska brojnost vukova u trima susjednim čoporima bila je 5,6 vukova po čoporu, a prosječna gustoća vukova bila je 0,53 vuka na 100 km².

Vukovi su bili najaktivniji u svitanje i sumrak. Sumračna i noćna aktivnost bila je pod utjecajem prolaska nezakonitih migranata u razdoblju 2018.–2020., što ukazuje na važnost osiguravanja mira od ljudi, ponajprije u najosjetljivijim područjima koja vukovi koriste za podizanje mladih. Područja važna za razmnožavanje vukova prepoznata su i kartirana radi njihovog uključivanja u buduće upravljanje nacionalnim parkom.

Objava Istraživanje kretanja, korištenja prostora i aktivnosti vukova u području NP Plitvička jezera (Sivi vuk – Canis lupus) pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

S obzirom na to da na području NP Plitvička jezera, kao staništu risa, nisu provedena istraživanja i praćenja, radi kvalitetnijeg upravljanja ovom ciljanom vrstom u sklopu mreže NATURA 2000 pokrenuta su istraživanja s ciljem dobivanja osnovnih spoznaja o risovima, što uključuje podatke o njihovu kretanju, veličini životnog prostora jedinki, gustoći risova, reprodukciji, aktivnosti te korištenju staništa.

Budući da do ovog istraživanja nije praćen nijedan ris s područja Nacionalnog parka Plitvička jezera (NPPJ) ili dijela središnje Like, cilj projekta bio je proširiti istraživanje risova upravo na dijelove njihova staništa u kojima do sada nisu bili sustavno istraživani, a nove spoznaje doprinijele su općem skupu znanja o risu te će osobito biti korisne u procesu upravljanja ovom strogo zaštićenom vrstom u Hrvatskoj.

Kao najbolji način za prikupljanje podataka i stjecanje spoznaja o risovima primijenjena je metodologija telemetrijskog praćenja u kombinaciji s korištenjem automatskih kamera i praćenjem tragova u snijegu. Istraživanje je uključivalo hvatanje živih jedinki, njihovo opremanje GPS ogrlicama te praćenje.

Tijekom istraživanja ukupno je uhvaćeno i GPS ogrlicama opremljeno sedam jedinki risa s prosječnom veličinom životnog prostora od 200 km², a koji se preklapaju, ali ne u isto vrijeme. Analizom snimki s kamera potvrđeno je da prostor NP Plitvička jezera koristi devet jedinki risa,  koje su najaktivnije u ranu zoru i sumrak.

Utvrđeno je da je znatan dio prostora NPPJ u najvišim klasama staništa risa, odnosno da, s obzirom samo na prirodne komponente staništa, sav prostor NPPJ, osim područja oko naselja, uz glavne prometnice te velikih otvorenih polja uz Homoljac, Brezovac i Babin Potok, sadrži najbolja staništa risa.

Objava Istraživanje kretanja, korištenja prostora i aktivnosti risova na području NP Plitvička jezera (Euroazijski ris – Lynx lynx) pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Ovim istraživanjem se željelo utvrditi vrste i prostorni raspored mahovina šumskih staništa  te izraditi protokol za praćenje stanja mahovina na razini Parka s naglaskom na ciljne NATURA 2000 vrste sa preporukama za prilagodbu upravljanja s ciljem očuvanja vrsta mahovina u povoljnom stanju.

Radovi istraživanja provedeni su u periodu 2020 – 2023. godine sa naglaskom, ciljne NATURA 2000 vrste koje nalazimo u prirodnim ili neintenzivno gospodarenim šumama s očuvanom mikroklimom i neizloženim atmosferskom onečišćenju, pa je njihovo prisustvo indikator prirodnosti i ne poremećenosti šumskih staništa. Dok vrsta Buxbaumia viridis ukazuje na prirodnost šumskih staništa preko prisutnosti mrtvog drva, vrsta Dicranum viridae ukazuje na njihovu prirodnost s obzirom na kontinuitet šumskih staništa i neizloženost atmosferskim polutantima.

Prema rezultatima istraživanja u šumama Parka prisutne su 132 vrste mahovina, 22 jetrenjarke i 110 pravih mahovina, te da se flora mahovina razlikuje s obzirom na šumske zajednice. Središte raznolikosti predstavljaju bukovo-jelove i bukove šume, dok termofine i vlažne šumske zajednice imaju manju raznolikost mahovina zbog ekstremnijih ekoloških uvjeta.

Objava Istraživanje i inventarizacija mahovina šumskih staništa NP Plitvička jezera pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Projekt izrade Osnovne geološke karte Nacionalnog parka Plitvička jezera u mjerilu 1:50 000 te Tumača OGK NPPJ provodio se od 2021. godine do 2025. godine, a proveo ga je Hrvatski geološki institut uz suradnju djelatnika Nacionalnog parka Plitvička jezera. Na izradi karte i pratećeg tumača sudjelovalo je više od 30 stručnjaka.

Geološka karta je multidisciplinarno znanstveno i stručno djelo temeljeno na sustavnim geološkim istraživanjima raznih geoloških disciplina. Geološke karte nacionalnim parkovima u prvom redu omogućuju kvalitetniju procjenu i upravljanje postojećim prirodnim resursima, detaljniju evaluaciju spomenutih, ali i kvalitetniju vidljivost sveprisutne povezanosti geologije s drugim komponentama ekosustava.

Nacionalni park smješten je unutar Dinarskog masiva i gotovo je u cijelosti građen od dolomita i vapnenaca. Geološkim kartiranjem identificirano je ukupno 24 litostratigrafske jedinice, 15 formacija, 3 člana i 6 nekonformitetima ograničenih kvartarnih jedinica, a pokrivaju vremenski raspon od mlađeg trijasa do gornje krede (200 do 70 milijuna godina). Poseban dio je iz nedavne geološke prošlosti, zadnjih 10 000 godina, kada su nastale sedrene barijere i najveći dio jezerskog sustava. Karta pruža vrijedan uvid u geološku strukturu i razvoj područja Nacionalnog parka Plitvička jezera. Tijekom četverogodišnjih terenskih istraživanja, koja su obuhvatila prospekciju, snimanje geoloških profila i geološko kartiranje, prikupljen je niz reprezentativnih uzoraka stijena s fosilnim sadržajem. Uzorci su izdvojeni i pohranjeni u zbirku geobaštine Nacionalnog parka Plitvička jezera, čime je dodatno obogaćena zbirka i dokumentirana geološka raznolikost prostora Parka. Nova karta će biti osnova za brojna specijalistička istraživanja u prvom redu s područja hidrogeologije, speleologije, geomorfologije i datiranja sedrenih barijera.

Objava Nova geološka karta Nacionalnog parka Plitvička jezera pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Hidrogeološka istraživanja provođena su od 2023. do 2025. godine, a u njima su sudjelovali Hrvatski geološki institut i Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu uz suradnju djelatnika Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Cilj istraživanja bio je utvrditi smjerove kretanja podzemne vode, dokazati povezanost između mjesta poniranja vode i pojedinih izvora te na temelju novih podataka preciznije odrediti granice slivnih područja. U tu su svrhu provedena simultana trasiranja podzemnih tokova pomoću različitih, za okoliš neškodljivih trasera (boja). Trasiranja su izvedena na šest različitih lokacija korištenjem triju različitih fluorescentnih trasera. Traseri su se ubacivali u vrtače, ponore, pukotine te u jednu bušotinu. Svi traseri su se pojavili na jednom ili više opažačkih izvora.

Rezultati istraživanja pokazali su da su izvori Pećina i Plitvički Ljeskovac povezani s vodama koje poniru iz korita Bijele i Crne rijeke. Dio vode ovih rijeka prolazi kroz krško podzemlje te se ponovno pojavljuje na tim izvorima. Istraživanja na području Brezovca dodatno su precizirala razvodnicu između slivova Bijele i Crne rijeke: sjeverozapadni dio područja podzemno otječe prema Bijeloj rijeci, dok se voda iz obližnjih ponora usmjerava prema Crnoj rijeci,  te je time  preciznije određena međusobna razvodnica tih dvaju slivova. Istodobno je potvrđeno da je Potok Ljeskovac zasebna hidrogeološka cjelina pošto se na njegovom izvoru nije pojavila niti jedna boja (traser). Slivovi Crne rijeke i Koreničke rijeke su preciznije razgraničeni trasiranjima na Homoljačkom polju i na području Crne kose te je razvodnica pomaknuta nešto zapadnije u odnosu na prijašnji položaj.

Dobiveni rezultati doveli su do novih spoznaja o smjerovima tečenja podzemne vode te su omogućili  preciznije definiranje slivnih područja i smjerova podzemnog otjecanja, čime su smanjene ranije neizvjesnosti. To je važno za dugoročnu zaštitu voda i bolje upravljanje vodnim resursima Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Objava Hidrogeološka istraživanja u svrhu određivanja granica slivova pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".