Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, na dan kada je 1971. godine potpisana Ramsarska konvencija (Iran) koja obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa. Ramsarsku konvenciju dosad je potpisala 171 država, a jedna od potpisnica je i Republika Hrvatska koja ima pet područja na Ramsarkom popisu, a to su: parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, Posebni rezervat Crna Mlaka i Donji tok rijeke Neretve.

Tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa je „Vlažna staništa i voda“. Cijeli se svijet suočava s rastućom krizom nedostatka slatke vode koja predstavlja veliku prijetnju cijelom čovječanstvu i našem planetu. Ovogodišnjom temom posebna se pozornost daje močvarama kao izvoru slatke vode te se potiču akcije obnavljanja i zaustavljanja njihovog gubitka.
 
Vlažna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40 % vrsta biljaka i životinja, ali su to i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 % svih vlažnih staništa u svijetu. Ova staništa imaju velik značaj u prilagodbi na klimatske promjene te je iznimna važnost vlažnih staništa u obrani od poplava. Vrijednost vlažnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata i pročišćavanje vode.

VLAŽNA STANIŠTA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA
Najveći udio površine Parka prekriven je šumom, značajne površine zauzimaju i travnjačke površine a vodena staništa, iako iznimno važna za očuvanje bioraznolikosti, površinom su najmanja. Površinske vode zauzimaju oko 1 % površine Parka s ukupnim volumenom od 22,95 milijuna m³ vode. Najistaknutije površinske vodene pojave u NP Plitvička jezera su kaskadno formirana jezera.
Vodena staništa Parka okvirno se mogu podijeliti u 3 osnovna tipa: jezera, vodeni tokovi i sedrene barijere, te svi oni predstavljaju Natura 2000 ciljne stanišne tipove za Park. Osim njih, za očuvanje bioraznolikosti izrazito su važna i njihova rubna područja i poluprirodna staništa bogata vodom, kao što su zamočvareni lokaliteti te lokve i bunari.
Rijedak tip vlažnih staništa su cretovi, staništa stalno pokrivena vodom, u kojima se organska tvar zbog uvjeta koji tamo vladaju, vrlo slabo razgrađuje. Cretna staništa i njihova vegetacija na prostoru Hrvatske, pa tako i Parka, ostatak su glacijalnog razdoblja. Hrvatska je južna granica rasprostranjenosti tog tipa staništa karakterističnog za srednju i sjevernu Europu. Prisutni su na malim površinama, najčešće manjim od 1 ha, i izrazito ovisni o mikroklimatskim uvjetima. Karakteristika cretova je nedostatak hranjivih tvari, zbog čega na tim staništima nalazimo vrlo malo biljnih i životinjskih vrsta koje su jako dobro prilagođene uvjetima koji vladaju na takvim staništima.

O ovom tipu staništa ovisne su visoko specijalizirane i danas rijetke ugrožene biljne vrste kao što su cretne mahovine roda Sphagnum, biljke mesožderke: okruglolisna rosika Drosera rotundifolia, tustica kukcolovka Pinguicula vulgaris (CR) i mala mješinka Utricularia minor te druge zanimljive biljne vrste: obična baluška Tofieldia calyculata (CR), močvarna brula Triglochin palustris (CR), češki šaš Carex bohemica (CR), zvjezdasti šaš Carex echinata (EN) i dr. Zbog specifičnih uvjeta koji vladaju na cretnim staništima prijeti im izumiranje, a može ih se očuvati jedino primjenom aktivnih mjera zaštite (održavanjem povoljnog vodnog režima i odstranjivanjem dijela vegetacije).

Više informacija o obilježavanju Svjetskog dana vlažnih staništa možete pronaći na službenim stranicama – World Wetlands Day

Objava Svjetski dan vlažnih staništa pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera nalazimo bazofilne i prijelazne cretove. Bazofilni cretovi natapaju se vodom koja se procjeđuje s okolnih brda, a zadržava se zbog nepropusne podloge. Prijelazni cretovi razvijaju se na kiseloj podlozi (acidofilni cretovi) pod pretežnim utjecajem podvirne vode kisele reakcije.

Karakteristika cretova je nedostatak hranjivih tvari, zbog čega na tim staništima nalazimo vrlo malo biljnih i životinjskih vrsta koje su jako dobro prilagođene uvjetima koji vladaju na takvim staništima.

Na bazofilnim cretovima u Parku dominiraju niski šaševi, a uz neke orhideje i mahovine, ovdje nalazimo i tusticu kukcolovku, biljku mesožderku. Uz razne cretne mahovine, na prijelaznim cretovima dolaze uskolisna suhoperka, zvjezdasti šaš i druge zanimljive biljne vrste, ali i dvije vrste biljki mesožderki, mala mješinka i okruglolisna rosika.

Biljke mesožderke su malobrojna skupina biljaka koje zbog nedostatka hranjiva u tlu na kojem rastu imaju razvijene mehanizme za hvatanje životinjskog plijena. Najčešće je riječ o sitnim kukcima pa se često nazivaju insektivorne ili kukcojedne biljke. U Hrvatskoj je poznato devet vrsta, a u Parku su zabilježene tri vrste: Okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia), tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris) i mala mješinka (Utricularia minor). Sve tri vrste rastu na cretnim staništima Parka.

Kako su cretovi ostaci iz povijesnih vremena kad je klima bila hladnija i vlažnija, zbog promjene klime ova staništa polako nestaju. Kod nas, na krškom području s kojeg voda brzo odlazi, za njih nije ni idealno stanište. Zadržali su se na samo nekoliko mikrolokacija i pod daljnjom su prijetnjom ubrzanog nestanka zbog čovjekova djelovanja isušivanjem, zbog sukcesije koja im stvara sjenu koju cretovi ne podnose, a svakako utjecaja ima i sve toplija i suša klima.

Kako bi zaštitili bioraznolikost Parka, pa i cijele Hrvatske, cretove je potrebno sačuvati. Biljne vrste koje žive na ovom tipu staništa jesu malobrojne, ali su jedinstvene i njihov gubitak bi znatno utjecao na raznolikost i jedinstvenost flore Hrvatske.

Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera

Objava Cretovi – potopljena staništa pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".