Svjetski dan vlažnih staništa

Urednik Važne obavijesti

Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, na dan kada je 1971. godine potpisana Ramsarska konvencija (Iran) koja obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa. Ramsarsku konvenciju dosad je potpisala 171 država, a jedna od potpisnica je i Republika Hrvatska koja ima pet područja na Ramsarkom popisu, a to su: parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, Posebni rezervat Crna Mlaka i Donji tok rijeke Neretve.

Tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa je „Vlažna staništa i voda“. Cijeli se svijet suočava s rastućom krizom nedostatka slatke vode koja predstavlja veliku prijetnju cijelom čovječanstvu i našem planetu. Ovogodišnjom temom posebna se pozornost daje močvarama kao izvoru slatke vode te se potiču akcije obnavljanja i zaustavljanja njihovog gubitka.
 
Vlažna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40 % vrsta biljaka i životinja, ali su to i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 % svih vlažnih staništa u svijetu. Ova staništa imaju velik značaj u prilagodbi na klimatske promjene te je iznimna važnost vlažnih staništa u obrani od poplava. Vrijednost vlažnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata i pročišćavanje vode.

VLAŽNA STANIŠTA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA
Najveći udio površine Parka prekriven je šumom, značajne površine zauzimaju i travnjačke površine a vodena staništa, iako iznimno važna za očuvanje bioraznolikosti, površinom su najmanja. Površinske vode zauzimaju oko 1 % površine Parka s ukupnim volumenom od 22,95 milijuna m3 vode. Najistaknutije površinske vodene pojave u NP Plitvička jezera su kaskadno formirana jezera.
Vodena staništa Parka okvirno se mogu podijeliti u 3 osnovna tipa: jezera, vodeni tokovi i sedrene barijere, te svi oni predstavljaju Natura 2000 ciljne stanišne tipove za Park. Osim njih, za očuvanje bioraznolikosti izrazito su važna i njihova rubna područja i poluprirodna staništa bogata vodom, kao što su zamočvareni lokaliteti te lokve i bunari.
Rijedak tip vlažnih staništa su cretovi, staništa stalno pokrivena vodom, u kojima se organska tvar zbog uvjeta koji tamo vladaju, vrlo slabo razgrađuje. Cretna staništa i njihova vegetacija na prostoru Hrvatske, pa tako i Parka, ostatak su glacijalnog razdoblja. Hrvatska je južna granica rasprostranjenosti tog tipa staništa karakterističnog za srednju i sjevernu Europu. Prisutni su na malim površinama, najčešće manjim od 1 ha, i izrazito ovisni o mikroklimatskim uvjetima. Karakteristika cretova je nedostatak hranjivih tvari, zbog čega na tim staništima nalazimo vrlo malo biljnih i životinjskih vrsta koje su jako dobro prilagođene uvjetima koji vladaju na takvim staništima.

Bazofilni cret (Arhiva NPPJ)


O ovom tipu staništa ovisne su visoko specijalizirane i danas rijetke ugrožene biljne vrste kao što su cretne mahovine roda Sphagnum, biljke mesožderke: okruglolisna rosika Drosera rotundifolia, tustica kukcolovka Pinguicula vulgaris (CR) i mala mješinka Utricularia minor te druge zanimljive biljne vrste: obična baluška Tofieldia calyculata (CR), močvarna brula Triglochin palustris (CR), češki šaš Carex bohemica (CR), zvjezdasti šaš Carex echinata (EN) i dr. Zbog specifičnih uvjeta koji vladaju na cretnim staništima prijeti im izumiranje, a može ih se očuvati jedino primjenom aktivnih mjera zaštite (održavanjem povoljnog vodnog režima i odstranjivanjem dijela vegetacije).

Više informacija o obilježavanju Svjetskog dana vlažnih staništa možete pronaći na službenim stranicama – World Wetlands Day