„Posebno treba istaći napore koje ovaj Nacionalni park čini na znanstvenom istraživačkom polju. Ti su napori dijelom preko Plitvičkog istraživačkog projekta usmjereni na otkrivanje zakonitosti i praćenje stanja prirodnog kompleksa, pa predstavljaju osnovicu kompleksne zaštite.“ – (Movčan, 1979.)

Inženjer Josip Movčan rođen je prije sto godina, 9. veljače 1925. godine u Čakovcu. Porijeklom je iz poznate obitelji čakovečkih trgovaca. Osnovnu školu završio je u mjestu Ivanovec pokraj Čakovca.  Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, Stolnom Biogradu, (Székesfehérvár, Mađarska) i u Zagrebu. Studij šumarstva započinje u Šopronu ( Sopron, Mađarska), a završava u Zagrebu. Razdoblje je to Drugog svjetskog rata u kojem on proživljava sudbinu svog rodnog Međimurja i domovine mu Hrvatske. Međimurje je okupirano i pripojeno Mađarskoj, a Movčana novače u mađarsku vojsku. Nakon završetka rata ponovno polaže maturu na III. realnoj gimnaziji i upisuje se na Šumarski fakultet u Zagrebu. Kao apsolvent ne diplomiravši, a zbog ljubavi prema Mariji, koja će mu postati supruga, odlazi u Gorski kotar gdje ona počinje raditi kao učiteljica.

Diplomira ipak 1955. i zapošljava se u Šumariji Fužine. Kao mladi inženjer šumarstva upoznaje opasan, zahtjevan i težak rad šumskih radnika te se bavi iznalaženjem stimulativnih uvjeta rada šumskih radnika, šumsko-uzgojnim radovima, a zanimala ga je hortikultura i uređenje krajobraza te  pohađa specijalizaciju u Urbanističkom institutu Hrvatske, iz uređenja pejzaža i u zagrebačkim park-šumama. Početkom ljeta 1958. postavljen je za upravitelja Šumarije Mrkopalj no već početkom jeseni, pozivom ministra šumarstva, odlazi na Plitvička jezera. Zanimljivo je da polože stručni ispit iz pejzažne djelatnosti s odličnim uspjehom, što je zasigurno pridonijelo njegovom kasnijem uređenju nekih od najprepoznatljivijih plitvičkih vizura.

Najpoznatiji i najupečatljiviji dijelovi posjetiteljskog sustava svakako su drveni mostići iznad vode uzduž cijelih jezera koje je Movčan osobno osmislio i uklopio u prostor. Njegova je to zamisao kako posjetitelju približiti čaroliju plitvičkih slapova i moć vode na prirodi prihvatljiv i nenametljiv način. Drveni mostići napravljeni od oblica pitomog kestena, vrste tvrdog drveta, koja sadrži tanin koji ih pak čini otpornima na vlagu,  bili su i ostali prepoznatljivi za Plitvička jezera. Posjetiteljski sustav Nacionalnog parka Plitvička jezera sastoji se još od ulaznih recepcija, staza, mostića te prijevoza vlakovima i brodovima.

Jedan od njegovih najboljih radova je drveni mostić na Velikim kaskadama čijom izgradnjom je stazu sa vrha kaskada premjestio u podnožje tako da posjetitelji mogu u neposrednoj blizini uživati u žuboru stotina malih slapića preko sedrenih barijera.

Prema tadašnjoj poslovnoj organizaciji parka, Movčan je radio  u radnoj zajednici Zaštita i unapređenje Nacionalnog parka koja je vodila zaštitu prirode sa znanstvenom stanicom, prostornim planiranjem, geodetskom i imovinskom djelatnošću (preteča je to današnje Službe zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja), a bio je i pomoćnik generalnog direktora.

Iznimno je angažiran u prostornom planiranju pri izradi prostornih planova nacionalnog parka. Jedna od njegovih osnovnih ideja je bila da se promet i glavne ceste moraju izmjestiti izvan parka što mu je većim dijelom uspjelo jer je izgrađena cesta Gornji Babin Potok – Korenica čime je ukinut promet starom cestom uz jezera preko Labudovca. Tako je izgrađena obilaznica Plitvičkih jezera na dionici Ličko Petrovo – Prijeboj, a kamionski promet je u novije vrijeme izmješten sa dionice D1 koja dijelom vodi uz sama jezera. Zalaže se također za smanjenje stambene i turističke izgradnje u prostoru koju je namijenjen slobodnom razvoju, a kao rezultat toga je izmještanje autokampova iz Kozjačke drage i Medveđaka  na nove lokacije izvan parka.

Razdoblje njegovog rada je tranzicija NP Plitvička jezera od šumskog gospodarstva (šumarije) i intenzivne sječe šuma prema sanitarnoj sječi, razvoja i obnove turizma nakon Drugog svjetskog rata do tzv. šampiona turizma, izrazite izgradnje,  političkih škola i intenzivnog političkog utjecaja lokalnih republičkih moćnika. U razdoblju između proglašenja nacionalnog parka i njegovog uvrštenja na UNESCO-ov Popis svjetske prirodne baštine, svojom stručnošću i znanjem uspijevao je progurati i nametnuti svoje ideje te postići ravnotežu između svih tih događanja i zaštite prirode, što nije bilo nimalo lako.

Isto tako intenzivno sudjeluje u međunarodnim zbivanjima: dva puta je organizator Europske konferencije nacionalnih parkova na Plitvičkim jezerima; u tri mandata član je predsjedništva Europske federacije nacionalnih parkova, jednom i potpredsjednik; u dva mandata je član Svjetske komisije za nacionalne parkove (CNPPA-IUCN). Godine 1982. sudjelovao je u radu Svjetske komisije za zaštićena područja u Nacionalnom parku Waterton Lakes u Kanadi, tijekom kojeg je imao priliku posjetiti neke nacionalne parkove i druge znamenitosti u Kanadi i SAD-u. Tom prigodom održao je predavanje o odnosu upravljanja i ekonomije nacionalnih parkova, koje je objavljeno u časopisu “Ambio” Švedske akademije znanosti.

Na svim svjetskim i europskim susretima zalaže se za “prirodi bliski turizam” u obliku organiziranog sustava posjećivanja. Njegov stručni rad bio je prepoznat u cijelom svijetu te je dobio nekoliko međunarodnih nagrada:  Van – Tienhovenovu europsku nagradu (Bonn, 1983. ); Fred M. Packard International Parks Merit Award, od Međunarodne unije za zaštitu prirode IUCN (Morges, Švicarska, 1987. ); Global 500 (Rio de Janeiro, 1992. ); Primula d´oro (Uo-mo & Natura Napoli, Italia 1995.). Nagrada koja se dodjeljuje u povodu 22. svibnja, Dana zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i Međunarodnog dana biološke raznolikosti “Ivo Horvat” za izvanredna dostignuća u području zaštite prirode dodijeljena mu je 2011. godine za životno djelo. U obrazloženju za njenu dodjelu  posebno se ističe kako je svojim dugogodišnjim radom na zaštiti prirode u Nacionalnom parku Plitvička jezera obilježio vrijeme u kojem je djelovao, a njegova ostvarenja ostala su trajno dobro Republike Hrvatske.

Nakon umirovljenja dipl. ing. Josip Movčan nije prestao biti aktivan. Svoju životnu temu: “Organizirani sustav posjećivanja prirodne i kulturne baštine”, kao kompleks uzajamno povezane zaštite, istraživanja i uređenja prostora sa mogućom turističkom valorizacijom nastavlja i dalje od 1992. do 1994. u Nacionalnom parku Hohe Tauern u Austriji te se nakon toga vraća u Hrvatsku. Bio je angažiran i u rodnom Međimurju na uspostavi prirodi bliskog turizma, što je de facto bio začetak današnjeg/suvremenog turizma u Međimurju.

Svakako treba naglasiti da je Josip Movčan jedna od najzanimljivijih osoba koja je radila u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Obrazovanjem diplomirani inženjer šumarstva, a radom i razmišljanjem aktivni zaštitar prirodnih vrijednosti, obilježio jednu epohu u organizaciji, zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka Plitvička jezera, a možemo slobodno reći da je svojim djelovanjem i nastojanjima obilježio i zaštitu prirode u Hrvatskoj. Ovaj rođeni Međimurec, u trideset i tri godine koje je proveo na Plitvičkim jezerima od 1958. do 1991. godine, ostavio je veliki trag u zaštiti i upravljanju ovim zaštićenim područjem svjetskog glasa, a najzaslužniji je za uspostavu današnjeg koncepta posjetiteljskog sustava.

Preminuo je u Zagrebu 30.06.2016. godine u 91. godini.

Prilikom pisanja ovog teksta zanimljive informacije ustupili su nam  gospodin Franjo Salopek, bliski suradnik i prijatelj Josipa Movčana te Vinko Bartolac, dugogodišnji voditelj prodaje u NP Plitvička Jezera, koji je među prvima implementirao Movčanov koncept posjetiteljskog sustava. Hvala im.

Prilikom pisanja prijedloga za nagradu „Ivo Horvat“ pojedine informacije ustupila nam je Jasna Đerić kćerka Josipa Movčana kojoj  veliko hvala.

Objava Povodom 100. obljetnice rođenja Josipa Movčana pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

„Posebno treba istaći napore koje ovaj Nacionalni park čini na znanstvenom istraživačkom polju. Ti su napori dijelom preko Plitvičkog istraživačkog projekta usmjereni na otkrivanje zakonitosti i praćenje stanja prirodnog kompleksa, pa predstavljaju osnovicu kompleksne zaštite.“ – (Movčan, 1979.)

Svakako jedna od najzanimljivijih osoba koja je radila u Nacionalnom parku Plitvička jezera je inženjer Josip Movčan. Ovaj rođeni Međimurec, u trideset i tri godine koje je proveo na Plitvičkim jezerima od 1958. do 1991. godine, ostavio je veliki trag u zaštiti i upravljanju ovim zaštićenim područjem svjetskog glasa, a najzaslužniji je za uspostavu današnjeg koncepta posjetiteljskog sustava. Posjetiteljski sustav Nacionalnog parka Plitvička jezera sastoji se od ulaznih recepcija, staza, mostića te prijevoza panoramskim vozilima i elektobrodovima.

Najpoznatiji i najupečatljiviji dijelovi posjetiteljskog sustava svakako su drveni mostići iznad vode uzduž cijelih jezera koje je Movčan osobno osmislio. Njegova je to zamisao kako posjetitelju približiti čaroliju plitvičkih slapova i moć vode na prirodi prihvatljiv i nenametljiv način. Drveni mostići napravljeni od oblica pitomog kestena, vrste tvrdog drveta, koja sadrži tanin koji ih pak čini otpornima na vlagu,  bili su i ostali prepoznatljivi za Plitvička jezera.

Jedan od njegovih najboljih radova je drveni mostić na Velikim kaskadama u kanjonu Donjih jezera čijom izgradnjom je stazu sa vrha kaskada premjestio u podnožje tako da posjetitelji mogu u neposrednoj blizini uživati u žuboru stotina malih slapića preko sedrenih barijera.

Inženjer Josip Movčan rođen je prije 99. godina, 9. veljače 1925. godine u Čakovcu. Porijeklom je iz poznate obitelji čakovečkih trgovaca. Osnovnu školu završio je u mjestu Ivanovec pokraj Čakovca.  Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, Stolnom Biogradu, (Székesfehérvár, Mađarska) i u Zagrebu. Studij šumarstva započinje u Šopronu ( Sopron, Mađarska), a završava u Zagrebu. Kao apsolvent ne diplomiravši, a zbog ljubavi prema Mariji, koja će mu postati supruga, odlazi u Gorski kotar gdje ona počinje raditi kao učiteljica. Diplomira ipak 1955. i zapošljava se u Šumariji Fužine. Kao mladi inženjer šumarstva upoznaje opasan, zahtjevan i težak rad šumskih radnika te se bavi iznalaženjem stimulativnih uvjeta rada šumskih radnika, šumsko-uzgojnim radovima, a zanimala ga je hortikultura i uređenje krajobraza te  pohađa specijalizaciju u Urbanističkom institutu Hrvatske, iz uređenja pejzaža i u zagrebačkim park-šumama. Početkom ljeta 1958. postavljen je za upravitelja Šumarije Mrkopalj no već početkom jeseni, pozivom ministra šumarstva, odlazi na Plitvička jezera.

Iznimno je angažiran u prostornom planiranju pri izradi prostornih planova nacionalnog parka. Jedna od njegovih osnovnih ideja je bila da se promet i glavne ceste moraju izmjestiti izvan parka tako je izgrađena cesta Gornji Babin Potok – Korenica čime je ukinut promet starom cestom uz jezera preko Labudovca. Tako je izgrađena je obilaznica Plitvičkih jezera na dionici Ličko Petrovo – Prijeboj i kamionski promet je u novije vrijeme izmješten sa dionice D1 koja je vodila uz sama jezera. Zalaže se također za smanjenje stambene i turističke izgradnje u prostoru koju je namijenjen slobodnom razvoju, a kao rezultat toga je izmještanje autokampova iz Kozjačke drage i Medveđaka  na nove lokacije izvan parka.

Razdoblje njegovog rada je tranzicija NP Plitvička jezera od šumarije i intenzivne sječe šuma prema sanitarnoj sječi, razvoja i obnove turizma nakon Drugog svjetskog rata do tzv. šampiona turizma, izrazite izgradnje,  političkih škola i izrazitog političkog utjecaja lokalnih republičkih moćnika, period između proglašenja nacionalnog parka i njegovog uvrštenja na UNESCO-ov Popis svjetske prirodne baštine, gdje je Movčan svojom stručnošću i znanjem uspijevao progurati i nametnuti svoje ideje te postići ravnotežu između svih tih događanja i zaštite prirode, što nije bilo nimalo lako. Do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, park postaje načinom planiranja i upravljanja posjećivanjem jedan od predvodnika i primjera najbolje prakse, velikim dijelom Movčanovom zaslugom, što je i prepoznato dodjelom Diplome Europe od strane EUROPARC federacije 1976.g.

Na svim svjetskim i europskim susretima zalaže se za “prirodi bliski turizam” u obliku organiziranog sustava posjećivanja. Njegov stručni rad bio je prepoznat u cijelom svijetu te je osobno dobio nekoliko međunarodnih nagrada:  Van – Tienhovenovu europsku nagradu (Bonn, 1983.); Fred M. Packard International Parks Merit Award, od Međunarodne unije za zaštitu prirode IUCN (Morges, Švicarska, 1987. ); Global 500 (Rio de Janeiro, 1992. ); Primula d´oro (Uo-mo & Natura Napoli, Italia 1995.). Godišnju turističku nagradu „Anton Štifanić“ dobio je 1994. godine (Zagreb 1995.). Nagrada koja se dodjeljuje u povodu 22. svibnja, Dana zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i Međunarodnog dana biološke raznolikosti “Ivo Horvat” za izvanredna dostignuća u području zaštite prirode dodijeljena mu je 2011. godine za životno djelo. U obrazloženju za njenu dodjelu  posebno se ističe kako je svojim dugogodišnjim radom na zaštiti prirode u Nacionalnom parku Plitvička jezera obilježio vrijeme u kojem je djelovao, a njegova ostvarenja ostala su trajno dobro Republike Hrvatske.

Odlaskom u mirovinu dipl. ing. Josip Movčan ne prestaje biti aktivan. Svoju životnu temu: “Organizirani sustav posjećivanja prirodne i kulturne baštine”, kao kompleks uzajamno povezane zaštite, istraživanja i uređenja prostora sa mogućom turističkom valorizacijom nastavlja i dalje od 1992. do 1994. u Nacionalnom parku Hohe Tauern u Austriji te se nakon toga vraća u Hrvatsku. Po umirovljenju, bio je angažiran i u rodnom Međimurju na uspostavi prirodi bliskog turizma, što je de facto bio začetak današnjeg/suvremenog turizma u Međimurju.

Svakako treba naglasiti da je Josip Movčan, obrazovanjem diplomirani inženjer šumarstva, a radom i razmišljanjem aktivni zaštitar prirodnih vrijednosti, obilježio jednu epohu u organizaciji, zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka Plitvička jezera, a možemo slobodno reći da je svojim djelovanjem i nastojanjima obilježio i zaštitu prirode u  Hrvatskoj.  Osoba koja je svojim radom i zalaganjem napravila toliko toga za Plitvička jezera, njihovu zaštitu i približavanje njihovim ljepota putem jedinstvenih mostića, zaslužuje trajno obilježje barem spomen ploču ili da se neki objekt imenuje u čast njemu.

Preminuo je u Zagrebu 30.06.2016. godine.

Prilikom pisanja ovog teksta zanimljive informacije prenio mi je gospodin Franjo Salopek, bliski suradnik i prijatelj Josipa Movčana pa mu se ovim putem zahvaljujem na razgovoru i zanimljivom opisu rada i crtica iz Movčanovog života.

Tekst pripremio: Krešimir Čulinović

Objava Povodom 99. obljetnice rođenja Josipa Movčana pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".

Josip Movčan rođen je u Čakovcu 09.02.1925. godine. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a Šumarski fakultet zbog rata i neimaštine završava 1955. godine. Zapošljava se prvo u šumariji Fužine, potom  u šumariji Mrkopalj te krajem iste godine odlazi raditi na Plitvička jezera na poziv ministra šumarstva. Cijeli svoj stručni rad u NP Plitvička jezera posvetio je zaštiti prirode i kreiranju posjetiteljskog sustava u kojem svaki posjetitelj ima pravo vidjeti i doživjeti sve ljepote prirode, ali je svojim posjećivanjem ne smije ugrožavati.

Inženjer Josip Movčan koji je u Nacionalnom parku Plitvička jezera radio od 1958. do 1991. godine, najzaslužniji je za uspostavu današnjeg koncepta posjetiteljskog sustava nacionalnog parka. Posjetiteljski sustav nacionalnog parka sastoji se od ulaznih recepcija, staza, mostića te prijevoza vlakovima i brodovima. Najpoznatiji dijelovi posjetiteljskog sustava svakako su drveni mostići iznad vode uzduž cijelih jezera koje je Movčan osobno dizajnirao. Jedan od njegovih najboljih radova je drveni mostić na Velikim kaskadama čijom izgradnjom je stazu s vrha kaskada premjestio u podnožje tako da posjetitelji mogu u neposrednoj blizini uživati u žuboru stotina malih slapića preko sedrenih barijera.

Valja izdvojiti i kružnu stazu u kanjonu Korane koja je napravljena po njegovoj ideji i izgrađena 1979. godine. Staza je vodila od ulazne recepcije 1 vrhom kanjona Korane do spilje Golubnjače pa se potom serpentinama spušta u korito rijeke Korane gdje se drvenim mostićima uz rijeku i preko Prvog koranskog slapa i Sastavaka vraća na Donja jezera.

Movčan je bio vrlo angažiran u prostornom planiranju pri izradi prostornih planova nacionalnog parka. Jedna od njegovih osnovnih ideja je bila da se promet i glavne ceste moraju izmjestiti izvan parka što mu je većim dijelom uspjelo jer je izgrađena cesta Gornji Babin Potok – Korenica čime je ukinut promet starom cestom uz jezera preko Labudovca. Isto tako izgrađena je obilaznica Plitvičkih jezera na dionici Ličko Petrovo – Prijeboj i kamionski promet je u novije vrijeme izmješten sa dionice D1 koja je vodila uz sama jezera. Zalaže se također za smanjenje stambene i turističke izgradnje u prostoru koju je namijenjen slobodnom razvoju, a kao rezultat toga je izmještene autokampova iz Kozjačke drage i Medveđaka  na nove lokacije van parka.

Na svim europskim i svjetskim susretima zalaže se za “prirodi bliski turizam” u obliku organiziranog sustava posjećivanja. Za svoj stručni rad bio je prepoznat u cijelom svijetu te je za svoj radi dobio nekoliko međunarodnih nagrada:  Van – Tienhovenovu europsku nagradu (Bonn, 1983. ); Fred M. Packard International Parks Merit Award, od Međunarodne unije za zaštitu prirode IUCN (Morges, Švicarska, 1987. ); Global 500 (Rio de Janeiro, 1992. ); Primula d´oro (Uo-mo & Natura Napoli, Italia 1995.).

Isto tako intenzivno sudjeluje u međunarodnim zbivanjima: dva puta je organizator Europske konferencije nacionalnih parkova na Plitvičkim jezerima; u tri mandata član je predsjedništva Europske federacije nacionalnih parkova, jednom i potpredsjednik; u dva mandata je član Svjetske komisije za nacionalne parkove (CNPPA-IUCN).

Odlaskom u mirovinu dipl. ing. Josip Movčan nije prestao biti aktivan. Svoju životnu temu: “Organizirani sustav posjećivanja prirodne i kulturne baštine”, kao kompleks uzajamno povezane zaštite, istraživanja i uređenja prostora sa mogućom turističkom valorizacijom nastavlja i dalje od 1992. do 1994. u Nacionalnom parku Hohe Tauern u Austriji te se nakon toga vraća u Hrvatsku.

Preminuo je u Zagrebu 30.06.2016. godine.

Objava Movčanovi mostići pojavila se prvi puta na Nacionalni park "Plitvička jezera".