Foto: Shutterstock
Nacionalni park Plitvička jezera smatra se jednim od najljepših nacionalnih parkova u Europi, ali i u svijetu. Bez obzira što vodene površine Nacionalnog parka iznose tek 1% njegove ukupne površine, one su najatraktivniji i najposjećeniji dio.
SEDRA
Šesnaest veličanstvenih jezera kaskadno je formirano u različitim veličinama, a nastala su vrlo složenim biodinamičkim procesom rasta sedrenih barijera što je upravo jedan od razloga zašto su Plitvička jezera 26. listopada 1979. godine uvrštena na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne baštine i zašto su jedinstvena univerzalna vrijednost.
Postoji više definicija sedre, a jedna od njih glasi: „Sedra je šupljikava, porozna stijena koja nastaje taloženjem u vodi otopljenog kalcijevog karbonata pomoću biljaka, algi i mahovina“.
Zanimljiv podatak je kako zapravo svuda u svijetu postoji sedra, ali nigdje na svijetu ne postoji ovakav sustav, gdje se uz savršen i jedinstven proces sedra taloži i zapravo čini sedrena slapišta i kaskade, koje tako povezuju sva jezera u parku. Proces osedravanja još nije do kraja istražen, ali bez niza fizikalno-kemijskih i bioloških čimbenika ne bi bilo sedre, bez sedre ne bi bilo niti slapova niti jezera, već samo rijeka. Proces stvaranja sedre na Plitvičkim jezerima seže u daleku geološku prošlost Kvartata. Barijere stare 250 000-300 000 godina nalaze se izvan današnjih tokova što je pokazatelj koliko se sustav zapravo mijenjao tijekom geološke prošlosti. Sedrene barijere u današnjim vodenim tokovima i dalje su aktivne i svojom biodinamikom neprestano mijenjaju izgled jezera i slapova.
Zanimljivost je i u najvećem jezeru Kozjak, koji je prije otprilike 400 godina bio podijeljen u dva jezera. Naime, barijere u jezeru ne rastu istom brzinom te tako nizvodne barijere ponekad nadvisuju uzvodne, koje se pritom potapaju, a iz dva jezera nastaje jedno.
Za vrijeme sunčanih dana, iz elektrobroda može se vidjeti potopljena barijera na Kozjaku.
PROMJENA BOJE VODE IZ PLAVE U ZELENU
Foto: Shutterstock 
Koliko god puta prošetali stazama Nacionalnog parka Plitvička jezera, toliko puta ćete se i diviti fascinantnim jezerima, nanizanim poput bisera te njihovim promjenjivim spektakularnim bojama. U svako doba dana, jezera imaju zadivljujući spektar boja i niti u jednom trenutku ne izgledaju kao dan prije. Boje vode pojavljuju se u cijeloj paleti nijansi, od smaragdno-zelene pa sve do modro plave, tirkizne ili blijedo sive. Boje se razlikuju od jezera do jezera, ali i unutar jednog jezera, što oduševljava svakog posjetitelja. Oslikavanje jezera bojama najviše ovisi o koncentraciji otopljenih organskih tvari, koncentraciji različitih organizama u vodi, dubine jezera, okoliša jezera, vremenskih prilika, igre svjetla i sjene i površinskog gibanja vode. Šetajući drvenim stazicama po Gornjim jezerima, oduševit će vas smaragdno-zelena boja samih jezera, koja se nalaze u zagrljaju šume. Šetnja kanjonom Donjih jezera pruža vam očaravajući pogled na nestvarne tirkizne i modro-plave boje.
Možemo sa sigurnošću reći da ovaj šumoviti kraj čuva tajnu ovih 16 jezera, a veličanstveni slapovi svojom pjesmom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim!
MEDVJEDI NACIONALNOG PARKA
Nacionalni park Plitvička jezera ima prepoznatljiv logo koji sadrži vizuru medvjeda. Vrsta koja boravi na prostoru Nacionalnog parka je najveća europska zvijer – smeđi medvjed. Karakteristika ove vrste je da žive samotno, ali i prihvaćaju prisutnost drugih medvjeda na istom području. Tri četvrtine Parka je prekriveno šumom, a bukovo-jelove šume osiguravaju zaklon i mir medvjedima te na ovim prostorima medvjedi mogu pronaći utočište i hranu. Njihova komunikacija često se svodi na češanje o stablo i na taj način ostavljaju miris i dlaku, što drugi medvjedi lako prepoznaju s obzirom da imaju izražen osjet njuha. Kamera Nacionalnog parka često zabilježi medvjediće u igri, a takvi video zapisi uvijek oduševe naše pratitelje na društvenim mrežama.
Medvjedi više vole provoditi vrijeme na mjestima gdje nema ljudi, zanimljiviji i draži im je šumoviti dio Parka i livade stoga nema straha od susreta s medvjedom u parku. U posjetiteljskom sustavu nema kanti za smeće na stazama uz jezera jer bi životinje koje noću dođu u potragu za hranom mogle doći do odbačenih ostataka i jesti nešto što nije na njihovom uobičajenom jelovniku.
VELIKI SLAP
Foto: Shutterstock
Mnogima je Veliki slap prvo što im padne na pamet na spomen Plitvičkih jezera. Zanimljivo je da nastaje urušavanjem potoka Plitvice čiji je izvor udaljen 3 kilometra i ne pripada niti jednom od 16 jezera. Zajedno sa slapovima Sastavci, Veliki slap izvor je rijeke Korane. Sam izgled slapa mijenja se kroz godišnja doba. U njegovoj veličanstvenosti možete u potpunosti uživati u jesen i proljeće. U hladnim, zimskim mjesecima, temperature ponekad padnu toliko nisko da se slap zaledi, što čini nezaboravan prizor. Poseban užitak doživjet ćete dok voda iz potoka Plitvice pada s visine od 62 m, stvarajući vodenu prašinu koja pruža osvježenje tijekom vrućih dana. Ukupna visina Velikog slapa do rijeke Korane je 87m. To ga čini najvišim slapom u Parku i Hrvatskoj. U razdoblju od 1968. do 1990. u Nacionalnom parku održavala su se Plitvička vjenčanja. Upravo 1968. pod Velikim slapom održano je prvo Plitvičko vjenčanje.
PRAŠUMA ČORKOVA UVALA
Postoji nešto sasvim magično u miru šume, u njezinim mirisima i stablima koje skrivaju stoljetne priče. Jedna od takvih je i Plitvička prašuma Čorkova uvala. Prašuma Čorkova uvala nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Nacionalnog Parka Plitvička jezera, na nadmorskoj visini 860 do 1028 m, u zoni bukovo-jelovih šuma. Prostire se na površini od 84 ha.
Predstavlja sekundarnu prašumu – razvoj bez ili s neznatnim utjecajem čovjeka. Kako se životni procesi odvijaju nesmetano u njoj su prisutni svi razvojni stadiji svih sastavnica prašumskog ekosustava. Dominantni dojam ostavljaju stabla različitih visina, debljina i starosti, npr. obična jela preko 500 godina starosti, visine 58 m i promjera 150 cm, a također velike dimenzije dosižu obična bukva i obična smreka. U prašumi su stalne promjene koje se odvijaju u višestoljetnim razvojnim ciklusima gdje dolazi do promjene omjera vrsta drveća,vertikalne slojevitosti, gustoće i broja sušaca, količine mrtvog drveta, količine i veličine otvora u krošnjama, vjerojatnost vjetroloma i najezde za drveće štetnih insekata. Takve pojave ne pogađaju cijelu prašumu odjednom, već se događaju u pojedinim dijelovima šume, a rezultat toga je mozaični izgled.
LEGENDA O CRNOJ KRALJICI
Kako su nastala Plitvička jezera? Koje su se to okolnosti ovdje spojile da je voda bogata kamencem, da teče kroz vapnenački kanjon, da se sedra tako brzo taloži zbog mikroorganizama u vodi? Sve su to znanstvena pitanja, na koja mnogi znanstvenici još uvijek odgovaraju. Kao i za svako mjesto, tako i za ovo, vežu se legende i priče.
Plitvička jezera sastoje se od 16 jezera međusobno povezanih slapovima i o svakom od tih jezera postoji legenda. Postoji legenda o nastanku Plitvičkih jezera i ona glasi: U doba velike suše, kad je cijeli kraj žeđao, biljke, životinje i narod molili su za kišu. Sve je bilo suho, livade i vrtovi, ništa nije rađalo, a sve je vapilo za kapi vode. Crna rijeka također je presušila. Jednog dana, s nebeskih visina narodu se obrati Crna Kraljica: „Okupite se u rano jutro na Vrelu života gdje ste žeđ gasili i život napajali. Na tom mjestu iskažite sve što vam u duši zapretano leži. Dostojanstveno govorite i riječima dajte mjeru srca i mjeru istine. Ako tako učinite, bit ću s vama.“ Narod se molio danima, ispovijedao grijehe, pokajao se za njih te je Crna kraljica odlučila uslišiti im molitve i obećala im je vode u obilju. Kad je kiša krenula padati, padala je danima, dok sama razina vode nije narasla toliko da su se formirala predivna jezera. Prvo jezero Gornjih jezera, Prošćansko jezero, ime je dobilo od riječi prositi budući da je bilo izmoljeno od naroda.
Legenda o Crnoj Kraljici, zlatnoj kočiji, njenoj zlatnoj vilinskoj kosi i vilama koje je prate dugo se prepričavala i prenosi se i dan danas.
