Osnovni cilj trogodišnjeg istraživanja faune potkornjaka NP Plitvička jezera bio je utvrditi dinamiku i intenzitet pojave smrekovih potkornjaka s naglaskom na Ips typographus i Pityogenes chalcographus, dva najznačajnija potkornjaka koji u uvjetima njihova prenamnoženja mogu pokrenuti sušenja smrekovih šuma kakvima smo svjedočili u recentnim godinama u šumama Gorskog kotara i Sjevernog Velebita. Trogodišnjim monitoringom feromonskim naletno barijernim klopkama na 13 reprezentativnih lokacija utvrđena je dinamika ulova (posredno brojnosti) s maksimumom 2022 godine i padom u 2023 godini i to kod obje praćene vrste smrekovih potkornjaka. Pored ovog cilja istraživanjem je obuhvaćen cjelokupni kompleks potkornjaka (Coleoptera, Curculionidae, Scolytinae) pa su tako za područje unutar današnjih granica Parka zabilježene 32 vrste, što predstavlja 12 novih vrsta u odnosu na povijesne podatke iz 50-tih godina prošlog stoljeća. Ističemo posebno ovdje dvije invazivne vrste koje su već široko rasprostranjene u ovom dijelu Europe, Xylosandrus germanus i Gnathotrychus materiarius. S druge strane, kao rijetke i vrijedne nalaze navodimo Ernoporicus caucasicus i Xyloterus laeve. Iz bliske skupine srčikara (Curculionidae, Platypodinae) pored očekivanog i široko rasprostranjenog hrastovog valjkastog srčikara (Platypus cylindrus) u NP Plitvička jezera potvrđen je i vrlo rijedak Palearktički relikt, jelin valjkasti srčikar, Treptoplatypus oxyurus. Ovaj se srčikar, autohton za Palearktik, smatra reliktnom vrstom i indikatorom prašumskog karaktera bukovo jelovih i jelovih šuma Europe. Danas je pored Hrvatske poznat tek u nekolicini europskih zemalja: Francuska (Pirineji i Korzika), dijelom Španjolska (Pirineji), Grčka (Peloponez), Italija (Sardinija i predalpsko područje) i Slovačka (Badinska prašuma). Dodatno, pored kolateralnih ulova u sustavu monitoringa smrekovih potkornjaka, postavljen je i niz dodatnih klopki kao i višekratno istraživanje usmjereno na faunu ksilofaga i saproksilnih kukaca (mrtvo drvo) pa je i tu bilo vrlo zanimljivih rezultata. Ističemo ovdje samo one koji predstavljaju indikaciju očuvanosti šumskog staništa, odnosno upućuju na prašumski karakter faunistički bogatih bukovo jelovih šuma NP Plitvička jezera: strizibuba Pogonocherus ovatus, jelin krasnik Eurythyrea austriaca, kornjaši Synodendron cylindricum i Ceruchus chrysomelinus te dvije rijetke vrste klišnjaka, Lacon lepidopterus i Lacon querceus. Pored ovih vrsta od kojih je dio po prvi puta zabilježen na ovom području, ponovno su dokazane i rijetke i vrijedne indikatorske vrste mrtvog drva (prašumski karakter) poput Rhysodes sulcatus, Cucujus cinnaberinus, Peltis grossa i Peltis ferruginea.
