Bijela rijeka, jedan od glavnih vodotoka koji vodom opskrbljuju sustav Gornjih jezera Nacionalnog parka Plitvička jezera, u prošlosti je pregrađivan nasipima i ustavama za mlinove. Pregrade su rađene i kao pokušaj stvaranja novih jezera te je na taj način stvoreno pet umjetnih protočnih akumulacija. Osim navedenog, na ekološku situaciju Bijele rijeke utjecaj je imalo i naselje Plitvički Ljeskovac, svojim otpadnim vodama te procjednim vodama s okolnih ratarskih i stočarskih površina.
Kako bi se utvrdilo ekološko stanje Bijele rijeke, 2015. godine provelo se istraživanje kojim je procijenjeno odstupanje bioloških elemenata kakvoće (sastav zajednice fitobentosa, makrozoobentosa i makrofita) te fizikalno‐kemijskih svojstava vode od referentnog stanja propisanog Uredbom o standardu kakvoće voda. Istraživanje je provelo Hrvatsko botaničko društvo u suradnji sa Stručnom službom Parka.
Utvrđeno je kako Bijela rijeka svojom hidrologijom, morfologijom, florom i faunom pokazuje određene promjene prirodnog, ali i antropogenog porijekla, a da se biljni i životinjski svijet ne razlikuje znatno od referentnih uvjeta. U donjem toku Bijele rijeke postoji blagi antropogeni utjecaj u smislu organskog onečišćenja dok je znatan antropogeni hidromorfološki utjecaj prisutan duž cijelog toka Bijele rijeke. Preporučen je nastavak monitoringa kakvoće voda i provedba hidromorfološkog istraživanja Bijele rijeke.
Tijekom provedbe projekta ustanovljena je nova makroalga za floru Hrvatske Hydrurus foetidus, koja je karakterističan stanovnik hladnih i čistih planinskih rijeka.
