Ciklus ugljika ključni je dio kruženja tvari u prirodi i organizmima, a ugljik je upravo jedan od osnovnih građevnih elemenata organskih i anorganskih spojeva. Danas je izraziti fokus dan na podzemne spremnike ugljika kao što su fosilna goriva jer upravo njihovim izgaranjem povećane količine ugljika u obliku stakleničkog plina ugljikovog dioksida dospijevaju u atmosferu planeta Zemlje i uzrokuju povećanje globalne temperature zraka. No, ugljik je prisutan i u vodenim ekosustavima u sastavu organske tvari i upravo nam u tom obliku može dati odgovor da li takva tvar potječe iz tla (alohtona), da li nastaje proizvodnjom biljnih organizama odnosno fotosintezom (autohtona) ili je posljedica ljudskih aktivnosti (sintetska).
Upravo su ovakva istraživanja provedena tijekom 2019. godine u Nacionalnom parku Plitvička jezera od strane Instituta Ruđer Bošković u jednogodišnjem istraživanju koje je obuhvatilo lokacije kopnenih (tlo) i vodenih ekosustava (krški izvori, vodotoci i jezerske lotičke površine). Analize su se sastojale od mjerenja na terenu u lipnju i rujnu osnovnih fizikalno-kemijskih pokazatelja poput temperature vode, pH vrijednosti i ostalih, dok su u laboratoriju Instituta provedene analize koncentracije ukupnog otopljenog ugljika, organskog otopljenog ugljika, anorganskog otopljenog ugljika te otopljenog vezanog dušika.
Istraživanje je pokazalo da su vrijednosti otopljenog anorganskog ugljika značajno više u odnosu na vrijednosti otopljenog organskog ugljika što upućuje kako je porijeklo ugljika autohtonog podrijetla. Dio lokaliteta se istaknuo s povećanim vrijednostima otopljenog organskog ugljika poput potoka Sartuk koji je karakterističan šumski potok sporog toka.
Potok Sartuk 
Prošćansko jezero
