Opsežno istraživanje u jezerskom sustavu provedeno od 2021. godine do 2024. godine obuhvatilo je istraživanje algi parožina koje pripadaju Natura 2000 ciljnom stanišnom tipu 3140 Tvrde oligo-mezotrofne vode s dnom obraslim parožinama (Characeae). Odavno nam je poznato da su ove alge stanovnici plitvičkih jezera, međutim posljednja detaljna istraživanja provedena su u jezerima u razdoblju od 1983. do 1988. godine kada je utvrđeno 8 vrsti algi parožina i to u svim jezerima izuzev jezera Vir. Tako dugotrajni odmak u spoznajama o rasprostranjenosti, udjelu pokrovnosti te strukturi i raznolikosti staništa parožina bio je glavni razlog za početak istraživanja u ovom novijem razdoblju.
Navedeni Natura 2000 ciljni stanišni tip utvrđen je s najvećom površinom u Republici Hrvatskoj upravo u Nacionalnom parku Plitvička jezera i to u jezerskom sustavu. Terenski obilasci su ujedno potvrdili prisutnost algi parožina i u pojedinim vodotocima kao što su Babin potok, Korana, Plitvica i Vardin potok.
Metodologija istraživanja stanišnog tipa obuhvatila je terenska istraživanja u vegetacijskim sezonama kolovoza, rujna i listopada kroz tri godine, kako bi se obuhvatio jezerski sustav od 13 jezera. Točkasta uzorkovanja duž poprečnih transekata, ali u pojedinim jezerima i duž obalnog pojasa gdje su strme obale, ukupno su stvorila mrežu od 856 točaka. Uzorkovanje je provedeno ručno ili grabljama, a istraživači su pratili i osnovne fizikalno-kemijske pokazatelje kao što su temperatura vode, električna vodljivost, otopljenost i zasićenje kisikom, prozirnost vode Secchijevim diskom te mjerenje dubine vodenog stupca do dna dubinometrom. Uz uzorkovanje algi parožina, bilježene su i vrste makrofita. Obzirom da se u jezerima događa proces taloženja kalcijevog karbonata, radi lakše determinacije vrste parožina, bilo je potrebno kalcificirane jedinke držati u blagoj otopini klorovodične kiseline dok se kalcifikat ne otopi.
U istraživanim jezerima Prošće, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Galovac, Gradinsko jezero, Kozjak, Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića brod utvrđeno je 8 vrsta parožina, pri čemu je 7 vrsta iz roda Chara, a jedna vrsta iz roda Nitella.
Dno jezera obraslo algama parožinama 
Donja jezera – Alge parožine ispod slapišta 
Jezera Kaluđerovac i Novakovića brod 
Podvodne livade algi parožina
Dvije najrasprostranjenije i uglavnom dominantne vrste su Chara contraria i Chara globularis, dok se ostale javljaju u po dva jezera. Preostale utvrđene vrste parožina su Chara vulgaris, Chara virgata, Chara hispida, Chara subspinosa, Chara aspera i Nitella opaca. Svaka od navedenih vrsta ima svoje morfološke karakteristike po čemu su jedinstvene, određeni raspon dubine koja im odgovara za naseljavanje kao i preferencije s obzirom na koncentracije hranjivih soli što se odnosi uglavnom na oligotrofne (niske konc. hranjivih soli) do mezotrofne i slabo eutrofne vode (nešto više konc. hranjivih soli).
Usporedba dobivenih podataka s onima iz prošlog stoljeća donesla je zanimljiv uvid u razlike koje su nastupile pri čemu su se izdvojila dva trenda. Prvi se odnosi na povećanje dubinske granice vegetacije te prozirnosti vodenog stupca u recentnom istraživanju, a drugi na homogenizaciju vegetacije. U pojedinim jezerima je došlo do smanjivanja broja vrsta parožina, ali ukupni broj odnosno raznolikost parožina za cijeli jezerski sustav ostao je isti pa bi mogli zaključiti da su nastupili uvjeti stabilizacije.
„Livade“ algi parožina i dalje imaju značajni udio površine u ukupnoj površini jezera, obuhvaćajući tako 64,76 % udjela površine za jezero Kozjak i 66,61 % udjela površine za Prošćansko jezero pa sve do 100 % pokrivenosti za jezera Okrugljak, Veliko jezero, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića brod. U ostalim jezerima udio površine „livada“ parožina je iznad 80 %.
Natura 2000 ciljni stanišni tip u jezerskom sustavu Nacionalnog parka Plitvička jezera nije pod antropogenim utjecajem primjerice uslijed dotoka alohtonog materijala. Šumska vegetacija uz jezera koja donosi otpalo lišće također nema utjecaj na parožine te nije uočen ni obraštaj cijanobakterijama. Međutim, nužno je u budućnosti posebnu pozornost obratiti na ograničavanje unosa hranjivih tvari s ciljem očuvanja niskih razina trofije jezera, a samim time i svih kemijskih i bioloških procesa koji bi uslijedili. Izazov su i klimatske promjene i svakako je preporuka istraživača provoditi redovan monitoring ovog ciljnog stanišnog tipa svake četiri godine.
