Emisije stakleničkih plinova poput ugljikovog dioksida, dušikovog oksida, sumporovog dioksida i metana doprinijele su klimatskim promjenama s kojima se susrećemo. Emisije nastale uglavnom izgaranjem fosilnih goriva kao što su nafta, ugljen i zemni plin, rezultat su ljudske aktivnosti u svim sektorima djelovanja, najviše upravo u proizvodnji energije, industriji, poljoprivredi, ali i u turizmu. S obzirom na ubrzane učinke klimatskih promjena kojima danas svjedočimo gdje sve učestalije doživljavamo ekstremne vremenske prilike, a porast temperature zraka i vode kao i ubrzano topljenje ledenjaka postaje „normalno“, smanjenje emisija stakleničkih plinova jedan je od obveznih koraka u ublažavanju klimatskih promjena. Prelazak na obnovljive izvore energije, smanjenje emisija odabirom energenata koji ne ispuštaju značajne količine stakleničkih plinova, korištenje rješenja temeljenih na prirodi, te obnova i očuvanje prirodnih ekosustava pokazuju se kao ispravan i održiv put za naše čovječanstvo.
Međutim, ponekad nije u potpunosti moguće smanjiti apsolutno sve emisije koje nastaju poslovanjem, proizvodnjom ili putovanjem. Kada to ne uspijevamo, a poduzeli smo važne korake prvenstveno smanjenja emisija, onaj dio koji ostaje je upravo ono što bi trebali kompenzirati. Kompenzacije emisija su tada ključne i odnose se na sve one konkretno poduzete mjere kojima utječemo na smanjenje emisija. One se mogu izraziti kroz odvajanje određenog novčanog iznosa za ulaganje u projekte koji provode restauracijske zahvate degradiranih staništa, projekte koji ulažu u rješenja temeljena na prirodi, projekte sadnje stabala jednom riječju projekte koji doprinose ublažavanju i prilagodbama na klimatske promjene.
Prilikom korištenja kalkulatora za izračun ugljičnog i ekološkog otiska, kao npr.:
- Izračun ugljičnog otiska za putovanje i smještaj (izračun za svaki način putovanja s raznim prijevoznim sredstvima, za smještaj, aktivnosti, prehranu) – vidi ovdje
- Izračun ekološkog otiska (dobit ćete podatak koliko je planeta Zemlje potrebno za vaš način života i kada je vaš osobni dan prekoračenja resursa) – vidi ovdje
- UN-ov izračun ugljičnog otiska (uzima u obzir kućanstvo, prijevoz i način života s usporedbom vaših osobnih emisija, prosjeka za državu iz koje dolazite i svjetskog prosjeka) – vidi ovdje
možemo kompenzirati izmjerene emisije ulaganjem u projekte koji su nam se pokazali zanimljivima, a koji su vezani za navedene izračune. No, prije svega sama kompenzacija bez aktivnog doprinosa smanjenju emisija ne znači puno.
Mogućnosti sudjelovanja u kompenzacijama emisija su raznolike, posebno na međunarodnoj razini, dok u Hrvatskoj možemo izdvojiti interesantan program koji neutralizira ugljični otisak putem sadnje stabala – CO2mpensating by planting, a u koji se mogu uključiti poduzeća, gradovi, općine i svi zainteresirani kroz opisane korake prijave.
Nacionalni park Plitvička jezera i šumski ekosustavi
Jedno od važnih istraživanje šumskih ekosustava u nacionalnom parku odnosilo se na primjenu inovativnih metoda u prikupljanju prostornih podataka iz zraka. Time smo dobili kvalitetne podatke o broju stabala u količini od 4.007.362, te su izračunati udjeli vrsta stabala pri čemu bukva dominira s udjelom od 75 %, jela s udjelom od 20 %, a smreka s 4 %. Drvna zaliha na cijeloj površini Parka iznosi 9.307.933 m3, a procijenjena nadzemna biomasa za nacionalni park od 330 t/ha znatno je iznad vrijednosti za Europu (120 ha/t). Upravo ovim podacima ističe se važnost šuma i u svjetskim okvirima, kao i njezin doprinos u vezanju CO2. Ujedno, plitvičke šume zauzele su visoko četvrto mjesto po vezanju CO2 iz atmosfere u kategoriji površina koje obuhvaćaju UNESCO Svjetsku prirodnu baštinu.
Obzirom da su šume ključne u borbi protiv klimatskih promjena jer su važni spremnici ugljika (1 ha šume može ukloniti do 12 tona ugljikova dioksida – CO2), posebno je značajno za nacionalni park prepuštanje šuma prirodnom razvoju te sječa nije dozvoljena. Ukupno je u drvnoj zalihi plitvičkih šuma pohranjeno više od 3,8 milijuna tona ugljika. Izradom Programa zaštite, njege i obnove šuma, utvrđeno je dodatnih 942 ha šumskih površina koje ostaju trajno zaštićene, a udio površine pod šumama se s 81 % povećao na 84 %. Daljnji projekt kojim se ulaže u uspostavu biomonitoringa rasta šuma i pohrane ugljika prepoznat je kao dobra praksa održivih priča koji ima za cilj proširiti spoznaje o biološkim i ekološkim procesima u šumskim ekosustavima, ali i približiti posjetiteljima šume u kontekstu klimatskih promjena.
Nacionalni park uz obvezu očuvanja šumskih ekosustava, svakako čuva i druga staništa poput travnjaka, cretova i vodenih ekosustava. Ulaganja u revitalizaciju travnjaka i sprječavanja sukcesije na travnjačkim površinama važni su koraci u trajnom očuvanju ovih staništa koji su ujedno i žarišta bioraznolikosti.
