Kada netko kaže prašuma to zvuči čak i pomalo zastrašujuće. Kakva je to šuma prašuma?
Prašuma je iskonska šuma razvijena bez znatnijeg utjecaja čovjeka. Ostatke prašuma, odnosno njihove relikte danas nalazimo diljem Europe, obično u nepristupačnim područjima ili močvarama. Najveći broj takvih lokaliteta nalazimo na Balkanu, Alpama i Karpatima. Prema procjenama u Europi je ostalo sačuvano oko 0,3 milijuna ha prašuma, što iznosi tek oko 0,4 % ukupne površine šuma. Većina ih pripada mješovitim bukovo-jelovim, bukovo-jelovo-smrekovim i čistim bukovim šumama.
Šume u Hrvatskoj, a isto tako i u NP Plitvička jezera u kojem čine gotovo 4/5 njegove površine su šume prirodnog postanka. Unatoč tome u Hrvatskoj broj prašuma sveden je na nekoliko, a svakako jedna od najzanimljivijih i možda najljepša među njima je prašuma Čorkova uvala. Smještena je u sjeverozapadnom dijelu parka. Čorkova uvala je bukovo-jelova prašuma koja se je u svojim fazama razvija bez intervencije čovjeka. Riječ je o iskonskoj, nedirnutoj šumi bukve i jele (E.5.2.1. As. Omphalodo-Fagetum Ht. 1950 – dinarska bukovo-jelova šuma) koja se razvija isključivo pod prirodnim uvjetima svoga staništa, bez neposrednog utjecaja čovjeka. Posebnim rezervatom šumske vegetacije proglašena je 1965. godine. Ono što posebno zadivljuje u prašumi, dimenzije su koje dostižu stabla jele, smreke i bukve te njihova starost. U prašumi Čorkova uvala se nalazi i najviše izmjereno stablo (obična jela) u Republici Hrvatskoj visine 57,8 m te bukovo stablo starosti preko šesto godina. Ova prašuma danas služi znanstvenicima za proučavanje zakonitosti razvoja šumskih zajednica u kojima nije bilo ljudskoga utjecaja.
Jednu od najvažnijih uloga u borbi protiv klimatskih promjena imaju upravo šume i to prirodne šume, stoga je očuvanje postojećih prašuma kao i povećanje površina obraslih šumom jedna od glavnih zadaća čovječanstva u borbi protiv klimatskih promjena. Potvrdu ispravne strategije upravljanja šumama NP Plitvička jezera kao djelu svjetske prirodne baštine dala je studija objavljena na stranicama UNESCO-a: World Heritage forests: Carbon sinks under pressure, gdje su šume NPPJ smještene na četvrto mjesto po apsorpciji COշ iz atmosfere u kategoriji svjetskih prirodnih baština. Studija potvrđuje ključnu važnost prirodnih šuma na listama UNESCO-a u regulaciji klimatskih promjena kroz vezivanje i skladištenje ugljikovog dioksida iz atmosfere.
Upravo kako bi se podigla svijest o važnosti prašuma i njihovom značenju 14. rujna ustanovljen je kao Svjetski dan prašuma. Čestitamo Vam Svjetski dan prašuma!
