Svake godine 2. veljače obilježava se Dan vlažnih staništa. Na ovaj dan se također obilježava godišnjica Ramsarske konvencije ili Konvencije o vlažnim staništima, koja je donesena 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a cilj koje je očuvanje vlažnih staništa na Zemlji i vrsta koje ih nastanjuju.
Na Ramsarkom popisu vlažnih područja od međunarodnog značenja nalazi se 2177 područja, od čega je 5 u Hrvatskoj: Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Kopački rit, Delta rijeke Neretve, Ribnjaci Crna Mlaka i Park prirode Vransko jezero.
Važnost vlažnih staništa na Zemlji je velika, osim što pružaju stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama, a posebno su važni za ptice, oni su od izrazite važnosti i za čovjekov život. Rezervar su pitke vode, ugljik pohranjuju u većim količinama i brže od šuma, izvor su hrane i sredstava za život više od trećine svjetske populacije, pomažu u borbi protiv oluja, poplava i klimatskih promjena.
Vlažna staništa oduvijek su pod velikim i na žalost negativnim djelovanjem čovjeka. Isušuju se zbog poljoprivrede i urbane gradnje, voda se onečišćuje, a prekomjerni ribolov i unos stranih i invazivnih vrsta uništava nativne vrste na tim područjima. Zbog svih tih negativnih djelovanja smatramo ih najugroženijim staništima na Zemlji, a njihov gubitak se ubrzava. Nestaju čak tri puta brže od šuma.
Da bi se očuvala i zaštitila ova staništa nije dovoljno samo zaustaviti aktivnosti koje ih uništavaju, već je bitno aktivno sudjelovati u njihovu obnavljanju/restauraciji. Tema ovogodišnjeg Dana vlažnih staništa je upravo važnost restauracije vlažnih staništa. Njihovim obnavljanjem i povećanjem njihovih površina u mnogočemu pomažemo prirodi općenito, ali i čovječanstvu u cijelosti. Restauracijom i očuvanjem vlažnih staništa jača se ribolov i akvakultura koji su bitan izvor hrane svjetske populacije, dolaze razne divlje vrste te se jača zdravlje ekosustava. Zdrava vlažna staništa hvataju ugljik iz atmosfere te pozitivno djeluju na ublažavanje klimatskih promjena i negativnih djelovanja vremenskih nepogoda kao što su poplave i oluje. Vodena staništa i sav život koji u njima buja izvrsni su pročistači vode od onečišćenja, a vrlo bitna komponenta za današnjeg čovjeka, čiji život prolazi u žurbi, je da su takva staništa idealna mjesta za odmor i rekreaciju, ali i kao super turističke destinacije zbog bogatstva i zanimljivosti vrsta koje ga nastanjuju.
Stoga je restauracija uništenih i izgubljenih vodenih staništa neophodna i hitna!
