Mozaik plitvičkih jezera slapovima je povezan u jedinstveni vodeni sustav. Priroda se ovdje poigrala vodom i stvorila slapove najraskošnijih oblika, visina i razvedenosti. Proces taloženja sedre zaslužan je za njihovo stvaranje i zanimljive forme, kao i za svjetsko priznanje ljepote i vrijednosti Plitvičkih jezera. Ovdje slapovi nastaju formiranjem ili izdizanjem sedrenih barijera, pa su to tzv. rastući slapovi.
Prema literaturi trebali bismo razlikovati pojam slap od pojma vodopad. Za slap je svojstveno otjecanje vode preko niza kaskada, odnosno prelijevanje ili stepeničasto spuštanje vode tekućice niz stijene ili barijere, dok je za vodopad karakterističan nagli pad vode na mjestima gdje se javlja iznenadna promjena u visini. Sustav jezera i slapova na Plitvičkim jezerima kroz godine se mijenja najviše zbog rasta i erozije sedrenih barijera. Neki slapovi brže rastu, neki sporije, dok neki presušuju ili erodiraju i ponekad je teško točno definirati radi li se o slapu ili vodopadu pa u njihovim nazivima imamo pojam slap, iako se radi o vodopadu.
Takav slučaj je i s Velikim slapom, najvišim vodopadom u Nacionalnom parku Plitvička jezera, ali i u Republici Hrvatskoj. Visina vodopada do prvog jezerca iznosi 62 m, nakon čega se voda prelijeva preko nekoliko kaskada pa ukupna visina Velikog slapa do početka toka rijeke Korane iznosi 87 m. Uz njega, u sustavu jezera postoji još šest vodopada ili slapova viših od 20 m te još dvadeset viših od 10 m.
U narodu se za slapove često koristi i pojam buk, što najvjerojatnije potječe od buke koju stvaraju slapovi, a nije rijetka niti upotreba pojma slapište, za skup od nekoliko slapova koji se redaju jedan za drugim.
Kako god ih zvali, slapovi nisu tek prirodna prepreka preko koje se prelijeva voda nego su i male ekološke cjeline u kojima se odvija važan dio života jezera ili vodotoka. Vegetacija sedrenih barijera i slapova, bogatstvo kisika, donos i zadržavanje organskog materijala samo su neki od razloga zbog kojih brojne životinjske vrste, od mikroskopskih organizama, vodenih kukaca pa do riba, pronalaze svoje stanište na barijerama i slapovima.
I čovjek od davnina ostavlja tragove svoje prisutnosti na slapovima naših potoka i rijeka. To su mjesta na kojima je najlakše prijeći vodotok pa su se na njima često gradili mostovi i prijelazi dok se energija vode koristila za pokretanje mlinova, pilana ili za proizvodnju električne energije.
Slapovi – voda raspršena u tisuće kapljica, na Plitvičkim jezerima ne stvaraju dakle samo čarobne vizure, nego predstavlja i mjesta susreta i suživota ljudi i prirode.
Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera