Saproksilni kornjaši vezani su za odumrlo drvo, bilo da se njime hrane ili da se u njemu razmnožavaju. Šumska staništa unutar NP Plitvička jezera povoljna su za saprokslne kornjaše, a posebno za one koji su svojom biologijom i ekološkim zahtjevima vezani za bukove te bukovo-jelove sastojine. Šumama u Parku se ne gospodari, prepuštene su svom prirodnom razvoju. Za očuvanje saproksilnih vrsta najvažnije je ne uklanjati te zaštititi stara stabla u ekosustavu, osobito stabla s odumrlim dijelovima te ona s dupljama velikog promjera debla, kao i mrtva stabla. Također, važno je održavati stabilne klimatske uvjete (osunčanost, ali i određeni stupanj vlažnosti tla te time mrtvog drva).
Projekt invenrazacije i praćenja stanja saproksilnih kornjaša provodilo je Hrvatsko ekološko društvo u suradnji s djelatnicima Službe zaštite Parka, u periodu od 2021. do 2023. godine.
Ciljevi projekta bili su utvrditi rasprostranjenost saproksilnih Natura 2000 vrsta kornjaša, utvrditi njihove ekološke značajke i procijeniti status populacija. Kornjaši velika četveropjega cvilidreta (Morimus funereus), mirišljavi samotar (Osmoderma barnabita) i alpinska cvilidreta (Rosalia alpina) ciljne su vrste za područje ekološke mreže NP Plitvička jezera. Uz ciljne vrste za NP Plitvička jezera zabilježene su i druge vrste saproksilnih “NATURA 2000” kornjaša: jelenak (Lucanus cervus), brazdar (Rhysodes sulcatus) i grimizna plosnatica (Cucujus cinnaberinus), ali i brojne druge vrste saproksilnih kornjaša.