Lete rukama, vide ušima!
Šišmiši su jedini sisavci koji aktivno lete. Njihovi prednji udovi preobraženi su u krila. Nalazimo ih na svim kontinentima osim Antarktike i nekih oceanskih otoka. Danas je na svijetu poznato oko 1 100 vrsta. U Hrvatskoj su poznate 34 vrste, a u Nacionalnom parku Plitvička jezera do sada su zabilježene 22 vrste. Sve vrste šišmiša u Hrvatskoj su zaštićene!
Sve Europske vrste šišmiša, njih 45, hrane se kukcima i kao takve iznimno su korisne. Jedan šišmiš u jednu večer može pojesti oko 1000 kukaca te se kaže da su najbolji pesticidi jer love noću, kada su aktivne za poljoprivredu najštetnije vrste kukaca. Guano, izmet šišmiša, smatra se pak jednim od najboljih gnojiva.
Noćni su lovci. Dan je za njih razdoblje puno opasnosti, sunce im isušuje krila, a ptice ih napadaju. Posjeduju jedinstveni sustav orijentacije – eholokaciju, koji im omogućava da se u prostoru orijentiraju na temelju odjeka emitiranog zvuka koji se reflektira od okoline, a šišmiš ga prikuplja svojim ušima. Taj sustav je tako dobro razvijen da u mraku šišmiš može ˝vidjeti˝ komarca u letu. Pomoću eholokacije šišmiši love i snalaze se u prostoru.
Danju i zimi borave u skloništima (špilje, jame, krovovi kuća, duplje drveća…) obično viseći naglavačke na stopu ili na nepristupačnom mjestu. Skloništa ih štite od vremenskih prilika i predatora.
Ljeti ženke šišmiša u skloništima donose na svijet najčešće po jedno mlado. U takvoj zajednici može biti i nekoliko stotina ili tisuća jedinki i naziva se porodiljna kolonija. Navečer, kad majke odlaze u lov, male šišmiše ostavljaju u ˝dječji vrtić˝, mjesto u koloniji gdje u hrpi visi puno malih šišmiša i čeka svoje mame, a čuva ih nekoliko odraslih ženki koje tu noć ne idu u lov.
Obzirom na veličinu tijela, šišmiši su sisavci s najdužim životnim vijekom. Najstarija zabilježena jedinka imala je čak 41 godinu. Težina naših vrsta šišmiša varira od 5 g do 45 g.
Glavni razlozi ugroženosti šišmiša su: gubitak staništa za lov, gubitak zimskih i danjih skloništa, kao i skloništa za porodiljne kolonije, premazivanje drvene građe zaštitnim kemikalijama koje su otrovne, pesticidi, smanjenje količine kukaca, turističko korištenje špilja, uznemiravanje porodiljnih i zimujućih kolonija, vjetroelektrane, isušivanje vodenih površina i onečišćenje voda.
Šišmiš nije opasna životinja, niti će napasti čovjeka. Zbog dobrog sustava eholokacije jako dobro mogu detektirati i najsitnije objekte u svom okruženju tako da je nemoguće da se zapetljaju u kosu. Ako šišmiš uleti u prostoriju, najbolje je otvoriti prozore, ugasiti svijetlo i ostaviti ga neko vrijeme samog da se snađe te da bez uznemiravanja može izletiti van.
Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera
