Djetlovke su red ptica s karakterističnim osobinama, imaju snažne i oštre kandže te snažan i pri vrhu poput dlijeta oštar kljun (po čemu su i dobili ime). Osim toga, pera u repu su kratka i čvrsta tako da im rep služi kao „treća noga“ kod puzanja po deblu te kao potporanj kod kljucanja. Hrane se kukcima. Kljunom razbijaju koru kako bi došli do hrane, u čemu im uvelike pomaže dugački, rožnati i ljepljivi jezik. Smatraju se čistačima šuma i najboljim oružjem u borbi protiv najezde potkornjaka.
U Nacionalnom parku Plitvička jezera prisutno je devet vrsta, od čega je sedam predmet ovog monitoringa, koji traje od 2015. godine: crna žuna (Dryocopus martius), siva žuna (Picus canus), planinski djetlić (Dendrocopos leucotos), troprsti djetlić (Picoides tridactylus), crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius), veliki djetlić (Dendrocopos major) i mali djetlić (Dendrocopos minor). Glavni cilj ovog višegodišnjeg monitoringa je utvrditi i pratiti stanje djetlovki na šumskim staništima Parka.
Crna žuna (Dryocopus martius) 
Crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius) 
Siva žuna (Picus canus)
Djetlovke se prate i prebrojavaju pomoću vaba kojim se provocira njihovo oglašavanje. Područje praćenja podijeljeno je na dva transekta koji prolaze kroz šumska staništa. Na svakom transektu nalaze se točke/mjesta međusobno udaljena 500 m na kojima se provocira zvučni vab. Na temelju vokalnih odgovora i zapažanja jedinki procjenjuje se njihova brojnost. Monitoring provodi udruga Biom zajedno s djelatnicima Stručne službe Parka.
Trend od 2015. godine pokazuje rast relativne gustoće djetlovki. Također, trendovi pokazuju rast svih istraživanih vrsta djetlovki, uz izuzetak troprstog djetlića koji nije zabilježen tijekom istraživanja 2020. godine.
Prašumski tip staništa, koji preferiraju ove vrste, važan je za njihov opstanak. Šumama u Parku se ne gospodari što pridonosi zadržavanju dovoljnog broja starih stabala u kojima djetlovke nalaze hranu i gnijezde se, a sam tip staništa pogodan je i za brojne sitne vrste beskralježnjaka i kukaca kojima se hrane. Prirodan način održavanja šuma, bez uplitanja čovjeka, pokazao se najbolji za očuvanje ovih, ali i niza drugih kako biljnih tako i životinjskih i gljivljih vrsta.
