Tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa je „Očuvanje vlažnih staništa – za ljude i prirodu“. Cijeli se svijet suočava s rastućom krizom nedostatka slatke vode koja predstavlja veliku prijetnju cijelom čovječanstvu i našem planetu. Ovogodišnjom temom posebna se pozornost daje močvarama kao izvoru slatke vode te se potiču akcije obnavljanja i zaustavljanja njihovog gubitka. Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, kada je 1971. godine potpisana Ramsarska konvencija (Iran) koja obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa.
U Republici Hrvatskoj, kao jednoj od 171 zemlje potpisnice, nalazi se pet područja na Ramsarskom popisu, a to su parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero te posebni rezervati Crna Mlaka i Donji tok rijeke Neretve.
Vlažna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40 % vrsta biljaka i životinja, ali su to i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina čovjekovim nepromišljenim djelovanjem izgubljeno je preko 50 % površina ovih staništa pa se danas ubrajaju među najugroženije ekosustave na svijetu. Ova staništa imaju veliki značaj u prilagodbi na klimatske promjene te je njihova iznimna važnost u obrani od poplava. Vrijednost vlažnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, pročišćavanje vode. Močvare obično nazivaju i Zemljinim bubrezima jer djeluju kao prirodni filteri.
Danas močvarni ekosustavi nestaju tri puta brže nego šume : od 1970. godine izgubili smo oko 35 % močvarnih ekosustava, dok je gubitak od ukupno 85 % zabilježen od 1700. godine.
Vlažna staništa bogata su hranjivim tvarima koje nose rijeke, potoci, vode koje utječu u njih koje u kombinaciji sa sunčevom svijetlosti i vodom, pokreću hranidbeni lanac. Više od 100.000 zabilježenih slatkovodnih vrsta flore i faune identificirano je u vlažnim staništima.
Najveći udio površine Nacionalnog parka Plitvička jezera prekriven je šumom, značajne površine zauzimaju i travnjačke površine, dok su vodena staništa, iako iznimno važna za očuvanje bioraznolikosti, površinom najmanja. U Nacionalnom parku Plitvička jezera vodena i vlažna staništa zauzimaju samo 1 % površine, no iako mala, ta područja su od izrazite vrijednosti i važnosti za očuvanje staništa i vrsta.
Vodena staništa Parka okvirno se mogu podijeliti u 3 osnovna tipa: jezera, vodene tokove i sedrene barijere, te svi oni predstavljaju Natura 2000 ciljne stanišne tipove za Park. Osim njih, za očuvanje bioraznolikosti izrazito su važna i njihova rubna područja i poluprirodna staništa bogata vodom, kao što su zamočvareni lokaliteti te lokve i bunari.
Rijedak tip vlažnih staništa su cretovi, staništa stalno pokrivena vodom, u kojima se organska tvar, zbog uvjeta koji tamo vladaju, vrlo slabo razgrađuje. Cretna staništa i njihova vegetacija na prostoru Hrvatske, pa tako i Parka su ostatak glacijalnog razdoblja. Ovi ekosustavi izrazito su važni za očuvanje mnogih zanimljivih i rijetkih biljnih i životinjskih vrsta, od kojih je bitno izdvojiti tri vrste biljaka mesožderki koji su reprezentativni predstavnici ovih vlažnih, rijetkih i ugroženih staništa.
Prijelazni cret (Foto: I. Špoljarić)
Karakteristika cretova je nedostatak hranjivih tvari, zbog čega na tim staništima nalazimo vrlo malo biljnih i životinjskih vrsta koje su jako dobro prilagođene uvjetima koji vladaju na takvim staništima. O ovom tipu staništa ovisne su visoko specijalizirane i danas rijetke ugrožene biljne vrste kao što su cretne mahovine roda Sphagnum, biljke mesožderke: Okruglolisna rosika Drosera rotundifolia, Tustica kukcolovka Pinguicula vulgari (CR) i Mala mješinka Utricularia minor. Druge zanimljive biljne vrste koje rastu na ovim staništima su: obična baluška Tofieldia calyculata (CR), močvarna brula Triglochin palustris (CR), češki šaš Carex bohemica (CR), zvjezdasti šaš Carex echinata (EN) i dr.
Mala mješinka Utricularia minor (Foto: I. Špoljarić) 
Okruglolisna rosika Drosera rotundifolia (Foto: I. Špoljarić)
Zbog specifičnih uvjeta koji vladaju na cretnim staništima prijeti im izumiranje, a može ih se očuvati jedino primjenom aktivnih mjera zaštite, odnosno na održivi način osiguravati povoljni vodni režim. Vlažna staništa su već stoljećima na udaru čovjekovih aktivnosti, što je dovelo do njihovog uništavanja i nestajanja. U novije doba izravnom čovjekovom djelovanju pridružile su se i klimatske promjene koje izravno i jako utječu na postojanje vlažnih staništa i njihovu bioraznolikost. Ova staništa izrazito su vrijedna kako za samog čovjeka – za njegovo zdravlje i blagostanje, tako i za zdravlje cjelokupnog ekosustava. Njihovim očuvanjem čuvamo nebrojene vrste (biljne, gljivlje, životinjske, ali i one mikrobne), održavamo ta, ali i okolna staništa zdravim te se brinemo i za vlastito blagostanje.
Više o važnosti vlažnih staništa: https://www.worldwetlandsday.org
