Milka Trnina

• 

• 

…“Zahvalnost znala medju slapovima

Izabrat slap divote izvanredne,

Da vrijedan bude vile naše vrijedne

Uzčuvat prezime joj vjekovima!…“

Ove godine obilježava se 160. obljetnica rođenja Milke Trnine, poznate hrvatske i svjetske operne pjevačice. Rođena je 19. prosinca 1863. u mjestu Vezišće (današnja Općina Križ pored Ivanić Grada), a preminula u Zagrebu  18. svibnja 1941. godine. Bilo je to u vrijeme Drugog svjetskog rata te je trebalo dvije godine da vijest o njenoj smrti obiđe svijet. Posljednja želja bila joj je da se lijes s njenim tijelom spusti u zemlju uz zvuke hrvatske himne Lijepa naša domovino.

Proslavila se izvedbom tragičnih heroina Wagnerovih opera. Bavila se humanitarnim radom, te je prilikom koncerta održanog u Hrvatskom narodnom kazalištu 1898. godine sav prihod darovala Društvu za poljepšanje i uređenje Plitvičkih jezera i okolice  koje je njoj u čast imenovalo jedan od najljepših slapova na Donjim jezerima. Jedini su to slapovi na Plitvičkim jezerima imenovani u čast poznate osobe još za njenog života.

• 

• 

Taj događaj je opisan u knjižici Vodič na Plitvička Jezera 1893-1928 koji je objavljen u povodu 35. godišnjice osnivanja Društva za poljepšanje i uređenje Plitvičkih Jezera i okolice. U cijelosti pročitajte zanimljivi citat iz te knjižice:

Kada je u Zagrebu gostovala naša proslavljena operna pjevačica Milka Trnina, zamoljena je od našeg društva da priredi jednu opernu predstavu u korist Plitvičkih Jezera. Umjetnica se najpripravnije odazvala, te je u sporazumu s tadašnjim intendantom Stjepanom pl. Miletićem priredila dne 21. marta 1898. oproštajnu večeru u Wagnerovom „Tannhäuseru“.

Na koncu drugog čina nakon mnogobrojnih izazivanja i pljeska, diže se zastor, a umjetnicu dočeka na pozornici odbor društva Plitvičkih Jezera pod vodstvom I. potpredsjednika prof. dr. Gustava Janečeka, koji je umjetnicu pozdravio duljim govorom, u kome je istaknuo, kako je društvo slavnoj umjetnici zahvalilo na njezinom plemenitom daru, koji mu tom predstavom poklanja i reče: „Drugi su Vam čelo okitili lovor-vijencima od srebra i zlata, što da još Plitvičko društvo Vama dade milodare, sabirući u narodu, narodni da biser sačuvamo. Poruku Vam šalje društvo, a Vi dozvolite, da Poruku pročitati smijem“

Tada pročita umjetnici diplomu, koja joj kaže, kako je društvo jednoglasno zaključilo prozvati jedan slap na Plitvicama „Slapom Milke Trnine“. Pošto je pročitao diplomu nastavi govornik: „U svijetu spomen neka Vas sjeća Vaše krasne domovine i prijatelja. Pogledajte tamo – pri tome pokaže na sliku , što je bila izložena na pozornici, a prikazuje slap prozvan imenom umjetnice) – zlatom i srebrom se zrcali taj slap, a vile kliču, da pozdrave drugu svoju, da zaore jednoglasno „Živjela nam sestra Milka!“ U taj čas zaori u gledalištu burno i oduševljeno klicanje, a iz svih loža spusti se na pozornicu kiša cvijeća, a sa galerija i balkona stanu lepršati papirići sa pjesmom prigodnicom, koju je spjevao u čast umjetnici naš ilirski pjesnik Ivan vitez Trnski, koju u cijelosti donašamo:

Trnina Milka pjevala po svijetu

Evropi svoj i tja Američanom

Omamila vještinom dotjeranom

Vladare, plemstva i vještaka četu.

Postizujući umjetničku metu

Na umu bila njoj u svijetu stranom

Domaja draga, draža svakim danom,

Izvršit čeznula je dužnost svetu.

I što je ona našim Plitvicama

Namakla rado divnim svojim grlom,

Bogataš nikoj ne namače nama.

Tim velikim si srca snagom vrlom

Dobrotvorka i pomajka je vila

Jezerima se sva uosobila!

A spomena da bude unucima

Glasovite zemljakinje bar jedne

I ona živa tamo doć da hćedne,

Hladovat ondje radosti da ima!

Zahvalnost znala medju slapovima

Izabrat slap divote izvanredne,

Da vrijedan bude vile naše vrijedne

Uzčuvat prezime joj vjekovima!

I tako slap sa Milinovca jači,

U Gavanovac štono pelijeva se,

Posvetili ga svi joj poštivači,

I sve u jedan složili smo glase,

Trninin onaj da nam slap se zove

I šumi uz cilik žice pjesnikove!

• 

Milka Trnina stajala je časak zapanjena usred cvijeća i slavlja , te kada se frenetički entuziazam malo stišao, odgovorila je umjetnica na pozdrav podpredsjednika:

„Neizmjernu sreću i radost, koja ovaj čas ispunjava cijelo moje biće, ne mogu riječima izraziti. Izvanrednom tom časti, kojom me sada počastiste, vidim, da me moja mila domovina prigrljuje u materinski svoj naručaj. Vašim posredovanjem pade mi u dio rijetka čast i sreća, da se meni još živoj stavi spomenik, na biseru lijepe nam domovine. Moja je vruća želja, da se rajska ljepota ovoga kraja mile naše domovine i stranom svijetu otkrije, da se i strani narodi mogu nasladjivati, gledajući ovu uzvišenu krasotu, pa da se ovaj biser lijepe naše domovine proslavi širom svijeta.

Sa najdubljom zahvalnošću primam ovu povelju i smatrat ću je svojim grbom, smatrati ću ju najdragocjenijim znakom ljubavi i pažnje mojih zemljaka“.

I time bi društvu opet namaknut krasan dar, kojim je društvo uzmoglo na Jezerima podići vidikovce te sagraditi lijepih mostića, pa se društvo i ovdje ponovno zahvaljuje našoj nezaboravnoj umjetnici, kličući i danas našim predsjednikom: „Živila nam naša dobrotvorka Milka Trnina!“

• 

• 

Ovim tekstom prisjećamo se Milke Trnine, čije ime nosi slap između Milanovca i Gavanovca, hrvatske operne dive svjetskog glasa, koja je koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća svojim opernim izvedbama oduševljavala publiku u Zagrebu, Leipzigu, Grazu, Bremenu, Münchenu, Londonu, New Yorku, Cincinnatiju, Chicagu, Bostonu, Rimu…

•