Saproksilni kornjaši su skupina kukaca koja u svom razvoju ovisi o odumrloj drvnoj masi, bilo da se njome hrane, da je koriste za polaganje jaja ili da u njoj žive. Uključeni su u procese raspadanja drvne mase i ovisni o njemu te kao takvi imaju glavnu ulogu u dekompoziciji i recikliranju nutrijenata u prirodnim ekosustavima. Bogatstvo saproksilnih vrsta ovisi o kvantiteti i kvaliteti raspoložive drvne mase u šumi te također o veličini same šume, njenoj fragmentaciji i upravljanju. Uklanjanje starih stabala i odumrle drvne mase izravno utječe na smanjenje brojnosti populacija i njihovih areala.
Od sedam saproksilnih „NATURA 2000 vrsta“ kornjaša za koje postoje podaci o nalazima u Republici Hrvatskoj, šest vrsta je prisutno na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Za tri vrste: mirišljavi samotar (Osmoderma barnabita), alpska strizibuba (Rosalia alpina) i četveropjega cvilidreta (Morimus funereus) područje Parka je predloženo kao SCI područje, od posebne važnosti za očuvanje populacija tih vrsta, s obvezom očuvanja staništa te praćenje rasprostranjenosti i stanja populacija. Ostale tri NATURA 2000 vrste su: brazdar (Rhysodes sulcatus), jelenak (Lucanus cervus) i Cucujus cinnaberinus.
Alpska strizibuba (Rosalia alpina) 
Brazdar (Rhysodes sulcatus) 
Četveropjega cvilidreta (Morimus funereus) 
Jelenak (Lucanus cervus)
U nekoliko navrata provedeno je istraživanje i praćenje stanja saproksilnih kornjaša, s naglaskom na ciljne vrste, na području Parka. Zadnje takvo praćenje stanja, u trajanju od godine dane provedeno je 2019. godine, a pratilo se stanje i prisutnost šest navedenih vrsta. Praćenje je provelo Hrvatsko ekološko društvo. Metodom „prekinutog leta“ (feromonske zamke), pregledom debala, panjeva i sušaca te opažanjem na transektu utvrđena je prisutnost svih vrsta od interesa. Velika raznolikost faune saproksilnih kornjaša uvjetovana je činjenicom da se šumama u Parku ne gospodari te kao takve pružaju veliki i raznoliki broj mikrostaništa, koji pogoduju ovoj skupini kukaca. Na istraživanim područjima nisu opažene negativne aktivnosti niti promjene koje bi mogle negativno utjecati na prisutnost vrsta saproksilnih kornjaša i stanja njihovih populacija. No, kako je riječ o iznimno značajnim vrstama, monitoring saproksilnih kornjaša u Parku potrebno je ponavljati svakih nekoliko godina.
Šume u Parku prepuštene su prirodnom razvoju, što se pokazalo iznimno dobrim za održavanje velike bioraznolikosti koju nalazimo u Parku. O šumskim staništima ovisne vrste, kao što su kukci, ptice, sisavci i dr., preferiraju upravo ovakve, prirodne šume.
