Sove i ćukovi srodne su ptice. Noćne su životinje, izvrsnog sluha i vida. Riječ je o pticama grabljivicama, koje se većinom hrane sitnim glodavcima, ali i drugim sitnim kralježnjacima koji su aktivni noću te kukcima. Za gniježđenje preferiraju rupe u starim deblima. Dobar su pokazatelj kvalitete šumskog staništa, a njihova godišnja brojnost pokazatelj je brojnosti glodavaca kojima se hrane.
Od devet zabilježenih vrsta sova i ćukova na području Nacionalnog parka Plitvička jezera, čak osam je gnjezdarica. Osobito su značajne populacije ciljnih vrsta: jastrebača (Strix uralensis), mali ćuk (Glaucidium passerinum) i planinski ćuk (Aegolius funereus). Kako bi se ustanovila brojnost i rasprostranjenost te moguće promjene u populacijama, posljednjih se pet godina (2016. – 2020.) vrši praćenje stanja malog ćuka, planinskog ćuka, jastrebače, ušare (Bubo bubo), šumske sove (Strix aluco) i sove močvarice (Asio flammeus).
Monitoring sova i ćukova vrši se prebrojavanjem viđenih ili zvučno zabilježenih vrsta na dva transekta: ˝istočni˝ i ˝zapadni˝. Svaki od transekata godišnje se obilazi po tri puta i sastoji se od 25 točaka. Na svakoj točki najprije je vršeno pasivno osluškivanje tijekom dvije minute. Nakon toga su puštanja glasanja vrsta u trajanju od dvije minute po vrsti. Monitoring provodi udruga Biom zajedno s djelatnicima stručne službe Parka.
Sova ušara unatoč ciljanom traženju pomoću zvučnog vaba 2020. godine nije zabilježena na uobičajenim lokacijama u Parku. Isto vrijedi za sovu močvaricu. Analizom podataka i dalje se bilježi trend smanjenja populacije jastrebače te povećanje brojnosti šumske sove. Planinski i mali ćuk ove su godine zabilježeni u većem broju nego drugih godina, a razlog tome može biti dovoljna količina hrane (glodavaca).
Prašumski tip staništa, koji preferiraju ove vrste, važan je za njihov opstanak. Šumama u Parku se ne gospodari što pridonosi zadržavanju dovoljnog broja starih stabala u kojima sove rade gnijezda, a sam tip staništa pogodan je i za brojne sitne vrste beskralježnjaka i kukaca kojima se sove i ćukovi hrane. Prirodan način održavanja šuma, bez uplitanja čovjeka, pokazao se najbolji za očuvanje ovih, ali i niza drugih kako biljnih tako i životinjskih i gljivljih vrsta.
