Natura 2000 je ekološka mreža Europske unije, sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova s ciljem očuvanja ili ponovnog uspostavljanja povoljnog stanja za vrijedne i ugrožene vrste i staništa. Ova mreža pokriva 29,34 % ukupne površine Hrvatske, i gotovo 20 % površine EU, što je čini najvećim sustavom očuvanih područja u svijetu. Cjelokupna površina Nacionalnog parka Plitvička jezera uključena je u ovu mrežu te joj je određen i zasebni kod – HR5000020.
Vodena staništa zastupljena su s 3 ciljna stanišna tipa koja možemo jednostavno podijeliti na jezera, vodene tokove i sedrene barijere. Dna Plitvičkih jezera najvećim dijelom obrasla su algama parožinama, stoga su ona predstavljena stanišnim tipom Tvrde oligo-mezotrofne vode s dnom obraslim parožinama (Characeae) (3140). Karakterizira ih vrlo bistra plavo-zelena voda, upravo kakvu nalazimo na Plitvičkim jezerima. Zanimljivo je da parožine prekrivaju dna jezera poput saga, te stoga ovo stanište sadrži razmjerno malo vrsta. Ipak, ono je pokazatelj čistoće vode, jer su parožine indikatori niske koncentracije hranjivih tvari.
Iznimno važan stanišni tip za Plitvička jezera, jer predstavlja dio jedinstvene univerzalne vrijednosti zbog kojeg su upisana na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, je Sedrene barijere krških rijeka Dinarida (32A0). Sedra, stijena organogenog podrijetla nastaje u složenim kemijskim i biološkim procesima u strogo specifičnim uvjetima. Vodene mahovine su od izuzetne važnosti za sedrene barijere, te od vrste mahovine ovisi čak i izgled sedre, pa govorimo o kratoneuronskoj i briumskoj sedri. Najznačajnije vrste mahovine koje sudjeluju u procesu osedravanja na Plitvičkim jezerima su Palustreilla commutata, Eucladium verticillatum, Ptychostomum pseudotriqetrum, Cratoneuron filicinum i Hymenostylium recurvirostrum.
Upravo je Hrvatska predložila dopunu Direktive o staništima EU, i dodavanje ovog tipa staništa na Unijin popis.
Treći stanišni tip vezan za vodena staništa je Vodeni tokovi s vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion (3260). Karakterizira ga podvodna ili plivajuća vegetacija Ranunculion fluitantis i Callitricho – Batrachion, te je pokazatelj prirodnih, nereguliranih manjih vodotoka. Uz ovo ne tako rijetko stanište u Europi na području Plitvičkih jezera susreće se rijetka biljka naše flore – puzavi celer (Apium repens), koja je u Hrvatskoj nađena na samo nekoliko mjesta, što uvelike povećava važnost očuvanja ovog tipa staništa.
Očuvanje ovih staništa važno je jer su ona dom mnogim rijetkim i ugroženim vrstama, poput puzavog celera (Apium repens), potočnog raka (Austropotamobius torrentium), potočne pastrve (Salmo trutta) i drugih riba, vidre (Lutra lutra), kao i brojnih kolonija šišmiša (veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum), velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii)) koji nastanjuju špilje uz vodotoke.
Na svima nama je odgovornost da sva staništa i sve vrste, biljne i životinjske čuvamo, nalazile se one na Natura 2000 popisu ili ne, jer bez očuvanja prirode nećemo imati što ostaviti iza sebe.
Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera
