Cretovi
Cretna staništa i njihova vegetacija na prostoru Hrvatske, pa tako i Parka su ostatak (relikti) glacijalnog razdoblja. Hrvatska je južna granica rasprostranjenosti tog tipa staništa karakterističnog za srednju i sjevernnu Europu. Prisutni su na malim površinama, najčešće manjim od 1 ha, i izrazito ovisni o mikroklimatskim uvjetima. O ovom tipu staništa ovisne su visoko specijalizirane i danas ugrožene i rijetke biljne vrste: cretne mahovine (Sphagnum sp.), okruglolisna rosika Drosera rotundifolia, tustica kukcolovka Pinguicula vulgaris, mala mješinka Utricularia minor,i niz drugih. Zbog specifičnih uvjetaPrijeti im izumiranje. Može ih se očuvati jedino primjenom aktivnih mjera zaštite (održavanje povoljnog vodnog režima i odstranjivanjem dijela vegetacije).
Na prostoru Parka prisutan je prijelaznii cret (Natura kod 7140) (Sl. 1)., najbolje očuvana površina takvog tipa creta u Hrvatskoj na kojoj se može još dugo očekivati aktivno održavanje tog tipa creta. Bazofilnii cretovi (Natura kod 7230) su u nešto povoljnijem stanju i ima ih nekoliko i na više mjesta.