Od pamtivijeka omražene, osuđivane i zbog toga ubijane, zmije i danas nerijetko povezuju sa zlom i zbog toga uništavaju. Da bi dobili pravu sliku o njima potrebno je razbiti strah, prevladati predrasude i nadići neznanje.
Zmije su gmazovi, hladnokrvna skupina kralježnjaka, što znači da temperaturu svoga tijela reguliraju pomoću vanjske temperature. Hladnokrvnost je karakteristika koja podržava njihovo življenje u toplim područjima, ali ima ih i na snijegom prekrivenim staništima te u moru. Nepovoljne uvijete, hladnoću ili previsoku temperaturu preživljavaju u hibernaciji (zimski san) ili estivaciji (ljetno mirovanje). Pri visokim danjim temperaturama neke naše zmije, npr. poskok, aktivne su u sumrak ili navečer. Koža im je prekrivena ljuskama i suha.
Sve su zmije predatori, a svoj plijen love otrovom ili ga dave te ga cijelog gutaju. Gutanje plijena bez žvakanja omogućavaju im čeljusti koje su povezane samo ligamentima te se stoga mogu jako otvoriti, razjapiti. Hrane se malim pticama, sisavcima, jajima, gušterima, vodozemci, ribe i kukcima.
Zmije nemaju vanjsko uho. Vibracije osjećaju preko donje čeljusti. Kako bi izbjegli susret s njima potrebno je glasno hodati. Na taj način zmija će nas osjetiti i skloniti se, te neće doći do neugodnih susreta, koji nerijetko završavaju smrću zmije. Iako su predatori, svjesne su da smo mi ljudi, ipak veća prijetnja njima nego one nama te se sklanjaju.
U Hrvatskoj je poznato 15 vrsta zmija, u NP Plitvička jezera čak šest, što je dosta veliki broj obzirom na nepovoljne temperaturne uvijete koji ovdje vladaju. Od otrovnica ovdje su prisutne riđovka Vipera berus i poskok Vipera ammodytes.
Neotrovnice u Parku: bjelica Zamenis longissimus, smukulja Coronella austriaca, bjelouška Natrix natrix, ribarica Natrix tessellata – česta u i oko voda Parka gdje vreba i lovi plijen, najčešće ribu.
Danas su mnoge životinjske vrste, pa tako i zmije ugrožene,a ugrožavaju ih prometnice, cijepanje staništa, sukcesija travnjaka, ubijanje, sakupljanje i onečišćenje. U gotovo svim kulturama zmije se smatraju simbolom zla i podlosti i zbog toga nepotrebno ubijaju. Ustvari, ako upoznamo njihov način života shvatimo da su one zapravo korisne. Hrane sitnim sisavcima te su veoma dobri i učinkoviti prirodni deratizatori. Osim toga, kao i sve ostale vrste imaju svoju nezamjenjivu ulogu u prirodi koju čovjek mora razumjeti.
*Poskok NE skače. Zmije nemaju udove koji bi im omogućili skakanje. U jesen se penju na granje stabala gdje se sunčaju. Ljudskom nepažnjom može se dogoditi da zmija padne s grane i u strahu ugrize čovjeka; od tud mišljenje da poskok skače i njegovo ime.
*Asklepijev štap (simbol farmaceuta) – oko štapa je omotana zmija (bjelica Zamenis longissimus), simbol izlječenja i novog života.
Pročitajte i druge zanimljive Priče iz Nacionalnog parka Plitvička jezera