Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera sibirska jezičnjača uspjela se održati od vremena zadnjeg ledenog doba do danas, zahvaljujući uvjetima hladnije i vlažnije klime. Arktičko-borealna je vrsta i za područje Hrvatske smatra se glacijalnim reliktom. Na području Parka, odnosno Hrvatske, po prvi puta zabilježena je 1988. godine (Šegulja i Krga 1990a).
Sibirska jezičnjača Ligularia sibirica – Nacionalni park Plitvička jezera jedino nalazište u Hrvatskoj i najjužnija granica rasprostranjenja u Europi
Znanstveni naziv opisuje njezin izgled i središte rasprostranjenja. Ime roda Ligularia potječe od latinske riječi ligula, umanjenice od riječi lingua (jezik) zbog jezičastih zrakasto raspoređenih perifernih cvjetova u glavicama, a ime vrste sibirica ukazuje na njezino glavno, prirodno središte rasprostranjenja.
Biljka je impresivnog izgleda. Ističe se velikim srcolikim listovima u prizemnoj rozeti, stabljikom od 50 do 200 cm i više te jarko žutim grozdastim cvatom na vrhu stabljike dugim do 60 cm, kojeg grade zlatno žute glavice. Upravo zbog grozdastih cvatova jedan od uvriježenih hrvatskih naziva, uz zlatna jezičnica i sibirska jezičnjača, je i sibirska grozdičnica. U Parku cvate od oko sredine srpnja do oko sredine kolovoza, ovisno o godini.
Svoju oazu našla je na vlažnim i hladnijim staništima Parka koja su njena najjužnija granica rasprostranjenja. Zahvaljujući specifičnim klimatskim uvjetima i očuvanosti staništa populacija je još uvijek u vrlo dobrom stanju.
Najveća prijetnja su joj promjena vodnog režima, sukcesija i klimatske promjene.
U Hrvatskoj je strogo zaštićena i kritično (CR) ugrožena vrsta. Ciljna je vrsta unutar europske ekološke mreže Natura 2000 za područje Nacionalnog parka Plitvička jezera a stručna služba Parka provodi redovito praćenje ove rijetke i ugrožene vrste.