Nacionalni park Plitvička jezera nalazi se na južnom dijelu gorskog lanca Male Kapele, na nadmorskoj visini od 450 do 1280 m. To je područje gorske topografije koja znatno utječe na klimatske prilike, a samim time i na vrstu vegetacije (biljni pokrov). Najzastupljeniji tip vegetacije su šume –pokrivaju ¾ površine Parka.
Šumsku vegetaciju predstavljaju bukove i bukovo-jelove šume, koje u ovim geografskim i klimatskim prilikama predstavljaju trajni vegetacijski oblik ili klimaks. Osim navedenih šuma, nalaze se na većim ili manjim površinama, šume nastale pod izrazitijim utjecajem jednog ili više ekoloških čimbenika: nagib terena, dubine tla, ekspozicija, količine vode u tlu, a to su: šuma crnog graba, šuma običnog bora, šuma crne johe, razni vrbici.
Šume obiluju mnoštvom vrsta drveća, grmlja i zeljastog raslinja. Od vrsta drveća najzastupljenija je bukva i jela, zatim smreka, a dolaze još: javor gluhač, gorski javor , javor mliječ, gorski brijest, gorski jasen, hrast kitnjak, obični grab, crni grab, crni jasen, obični bor, divlja trešnja, mukinja … Osim što predstavljaju mnogobrojnu šumsku floru, one su staništa mnogobrojne faune. U njima obitava preko sto vrsta ptica od kojih je važno spomenuti šumske sove i djetlovke kao pokazatelje kvalitete šumskog staništa. Od krupnih sisavaca to su: smeđi medvjed, vuk, ris, jelen, srne itd.
Od mnogobrojnih koristi od šuma za naš Park najzanimljivije su: utjecaj na hidrološke prilike ( svojom pokrovnošću usporavaju površinsko otjecanje oborinske vode i povećavaju intenzitet upijanja vode u tlo, smanjuje intenzitet gubitka vode isparavanjem iz tla).
Svojom veličinom i masom sudjeluju u proizvodnji kisika i uskladištenju ugljika.
1. Bukove šume
Zauzimaju visinski pojas od 500 do 800 m nadmorske visine.
S obzirom na geološku podlogu razlikujemo dva tipa bukovih šuma: bukove šume na dolomitu i bukove šume na vapnencu. Razlikuju se po biljnom sastavu i ponešto po vanjskom izgledu. Bukove šume na dolomitu su jednoličnije (teren je svuda prekriven tlom, nema stijena koje izlaze iz tla) za razliku od šuma na vapnencu koje imaju mozaični izgled (vrtačast teren s vidljivim vapnenačkim stijenama pruža manje ili više povoljnije uvjete za rast i razvoj drveća).
Osim glavne vrste drveća (bukva) tu se pojavljuje gorski javor, javor gluhač i poneka divlja trešnja.
S obzirom da su to uglavnom stare šume predstavljaju zanimljivo stanište za dijetlovke, sove i ostale vrste koje koriste duplje.
Od svih godišnjih doba najzanimljivije je rano proljeće tkz. proljetni aspekt – dominiraju zeljaste biljke (šumarica, jetrenka, visibaba, mrtva kopriva, višelisna režuha…).
2. Bukovo jelove šume
Zauzimaju visinski pojas od 750 do 1100 m nadmorske visine ovisno o ekspoziciji.
Dolaze na vapnenačkoj podlozi s izraženim krškim karakteristikama (vrtače, škrape, strmine, manje ili više izraženi kameni blokovi). Na takvim terenima razvijena su tla različite dubine što pruža manje ili više povoljnije uvjete za rast šumskog drveća. Rezultat takvih uvjeta je raznolik izgled šume kako po vrstama drveća tako po njihovoj visini, debljini i prostornom rasporedu.
Osim glavnih vrsta po kojima se i naziva šuma (bukva i jela) prisutni su još gorski javor, gorski brijest, gorski jasen…
Od zeljastog bilja valja spomenuti mišje uho – uz bukvu i jela važna vrsta u definiciji bukovo jelovih šuma. Izgled bukovo jelovih šuma zanimljiv je u svako godišnje doba, a posebno u proljeće i jesen (boje lišća).
3. Šume običnog bora
Rasprostiru se u jugozapadnom dijelu parka u zoni bukovo jelovih šuma. Rastu na južnim dolomitnim padinama s plitkim tlom (rendzine). Postupnim razvojem i povećanjem dubine tla (radom vegetacije) stvaraju se uvjeti za povrat bukovo jelove šume. Proces se odvija po scenariju: čistina – borova šuma – smrekova šuma – smrekovo jelova i konačno bukovo jelova šuma. Od vrsta drveća dominira obični bor, a pojavljuje se i obična smreka.
Od vrsta bilja najatraktivniji su kukukurijeci: crni kukurijek i krški kukurijek
4. Šume crne johe
To su zanimljive šume jer su razvijene pod posebnim edafskim i hidrološkim prilikama – u zoni bukovo jelovih šuma pod utjecajem vode i tla. Rasprostranjene su na ušću Rječice u Kozjak, Jasenova draga, područje Matice u Plitvičkom Ljeskovcu, području oko Koreničke rijeke. Glavna vrsta drveća je crna joha, a uz nju može doći gorski jasen, obična smreka..
Najatraktivnije su u ranoproljetnom periodu.
5. Šume crnog graba
Nalaze se u zoni bukovih šuma, a nastale su pod utjecajem nekoliko ekoloških faktora kao što su geološka podloga (vapnenačke stijene na površini u obliku kamenih blokova, velike strmine, plitko suho i vrlo oskudno tlo). Ove šume obrastaju uglavnom kanjon rijeke Korane.
Od vrsta drveća dominira crni grab i crni jasen, a pojavljuje se: javor gluhač, mukinja, drijenak. Od grmlja važno je spomenuti sivkastu suručicu.
Najatraktivniji izgleda daju joj u rano proljeće procvali drijenak, a sredinom svibnja procvali crni jasen koji dominira bijelom bojom i intenzivnim mirisom.
Napomena: Tjedan šuma četvrti je od osam promotivnih tjedana kojim se najavljuje rođendan Nacionalnog parka Plitvička jezera. Saznaj više
Vaš Nacionalni park Plitvička jezera