Herpetofauna je zajednički naziv za vodozemce i gmazove. Na svijetu postoji oko 7 000 vrsta vodozemaca i oko 9 000 vrsta gmazova, a većinom nastanjuju područja s toplom i vlažnom klimom. Predstavnici herpetofaune, a posebno vodozemci, jako su osjetljivi na promjene u okolišu. Promjena u njihovoj rasprostranjenosti ili zastupljenosti na određenim staništima vidljivi je pokazatelj negativnih promjena u okolišu.
Gatalinka (Hyla arborea) 
Poskok (Vipera ammodytes)
Kako bi se dobila što detaljnija slika herpetofaune Nacionalnog parka Plitvička jezera, kroz trogodišnje razdoblje (od 2015. do 2017. godine) vršeno je njihovo istraživanje na travnjačkim, vlažnim i vodenim staništima u Parku, ali i u njegovoj neposrednoj okolici. Upravo to je dovelo do značajnih spoznaja o sastavu, rasprostranjenosti i brojnosti vodozemaca i gmazova. Istraživanja su provođena motrenjem, ali i lovom različitim metodama živolova te postavljanjem trajnih lovnih ploha, a sastojalo se od terenskog rada (prikupljanje podataka, te uzorkovanje tkiva za DNA analizu) i laboratorijskog rada (izoliranje i analiza DNA), te obrade podataka.
Istraživanje je vršio Hrvatski prirodoslovni muzej u suradnji s djelatnicima Stučne službe Parka. Ciljevi projekta su bili: inventarizacija i utvrđivanje sastava herpetofaune, prostorna i visinska distribucija populacija, procjena brojnosti i stabilnosti populacija te edukacija.
Istraživanjem i literaturnim podacima utvrđena je prisutnost 14 vrsta vodozemaca i 14 vrsta gmazova u Parku.
Bjelouška (Natrix natrix) 
Pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra) 
Smeđa krastača (Bufo bufo) 
Zelembać (Lacerta viridis)
Zbog relativne dobre očuvanosti staništa na području Parka, fauna vodozemaca i gmazova u relativno je dobrom stanju. Vrsta crni daždevnjak (Salamandra atra) nije pronađena na jedinoj zabilježenoj lokaciji u Parku, ali kako je riječ o dosta skrovitoj i rijetkoj vrsti potrebno je intenzivirati praćenje. Brojnost velikog planinskog vodenjaka isto je mala, a populacija je zabilježena samo na jednom lokalitetu u Parku. Kako bi se sačuvala herpetofauna i spriječio njezin nestanak, potrebno je zaštiti i održavati vodena staništa, posebno lokve i travnjake koji su u velikoj mjeri prepušteni sukcesiji. U doba mriješćenja vodozemci najčešće migriraju prema vodenim staništima u kojima polažu jaja. Na tom putu, često i u velikom broju, stradavaju na prometnicama koje presijecaju pravce kretanja. U tom periodu potrebno je zaštiti migracijske putove.
Ovim istraživanjem utvrđena je prisutnost alohtone vrste Pelophylax kurtmulleri, porijeklom iz Albanije i Grčke. Utvrđena je na izvoru Crne rijeke, a njen hibrid Pelophylax ridibundus na ušću Sužanjskog potoka u Prošćansko jezero.
Osim stradavanja zbog gubitka staništa i presijecanja migracijskih puteva, vodozemci su posebno pogođeni masovnim uginućima najčešće zbog virusnih i gljivičnih oboljenja, stoga se smatra da su vodozemci jedna od najugroženijih skupina životinja današnjice.
