Povodom 99. obljetnice rođenja Josipa Movčana

„Jedan od bitnih faktora zaštite prirode je izgradnja svijesti radnika i stanovnika parka, da je zaštita prirode temelj razvoja, simbolički izraženo: grana na kojoj smo savili gnijezdo, koja mora ostati zdrava i čvrsta, ali ujedno grana koja može nositi samo ograničenu količinu tereta. To znači, da Nacionalni park osim svojih prirodnoznanstvenih kvaliteta mora da služi narodu, a za to treba da je adekvatno uređen. Plitvička jezera kontinuirano u tu svrhu uređuju i njeguju „svoj sistem“ kojeg od ulaznih recepcija, do cilja posjećivanja prate uređena parkirališta, informacije vlastita transportna sredstva i u najosjetljivijem prostoru prirode specijalni pješački kompleks koji ne ometa prirodni razvoj a udovoljava znatiželji posjetilaca. Taj sistem je ujedno usko grlo preko kojeg se nakon pomnog praćenja može odrediti dozvoljeni broj posjetilaca Parka, tj. njegovog područja temeljnog fenomena u satu i danu, a na temelju klimatskih uvijeta i ljudskih navika u mjesecu i godini.“ – Movčan, J., 1985: Struktura i zadaci uprava nacionalnih parkova. Šumarski list 11-12,  str. 567

• 

„Posebno treba istaći napore koje ovaj Nacionalni park čini na znanstvenom istraživačkom polju. Ti su napori dijelom preko Plitvičkog istraživačkog projekta usmjereni na otkrivanje zakonitosti i praćenje stanja prirodnog kompleksa, pa predstavljaju osnovicu kompleksne zaštite.“ – (Movčan, 1979.)

Svakako jedna od najzanimljivijih osoba koja je radila u Nacionalnom parku Plitvička jezera je inženjer Josip Movčan. Ovaj rođeni Međimurec, u trideset i tri godine koje je proveo na Plitvičkim jezerima od 1958. do 1991. godine, ostavio je veliki trag u zaštiti i upravljanju ovim zaštićenim područjem svjetskog glasa, a najzaslužniji je za uspostavu današnjeg koncepta posjetiteljskog sustava. Posjetiteljski sustav Nacionalnog parka Plitvička jezera sastoji se od ulaznih recepcija, staza, mostića te prijevoza panoramskim vozilima i elektobrodovima.

Najpoznatiji i najupečatljiviji dijelovi posjetiteljskog sustava svakako su drveni mostići iznad vode uzduž cijelih jezera koje je Movčan osobno osmislio. Njegova je to zamisao kako posjetitelju približiti čaroliju plitvičkih slapova i moć vode na prirodi prihvatljiv i nenametljiv način. Drveni mostići napravljeni od oblica pitomog kestena, vrste tvrdog drveta, koja sadrži tanin koji ih pak čini otpornima na vlagu,  bili su i ostali prepoznatljivi za Plitvička jezera.

• 

• 

• 

• 

Jedan od njegovih najboljih radova je drveni mostić na Velikim kaskadama u kanjonu Donjih jezera čijom izgradnjom je stazu sa vrha kaskada premjestio u podnožje tako da posjetitelji mogu u neposrednoj blizini uživati u žuboru stotina malih slapića preko sedrenih barijera.

• 

• 

Inženjer Josip Movčan rođen je prije 99. godina, 9. veljače 1925. godine u Čakovcu. Porijeklom je iz poznate obitelji čakovečkih trgovaca. Osnovnu školu završio je u mjestu Ivanovec pokraj Čakovca.  Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, Stolnom Biogradu, (Székesfehérvár, Mađarska) i u Zagrebu. Studij šumarstva započinje u Šopronu ( Sopron, Mađarska), a završava u Zagrebu. Kao apsolvent ne diplomiravši, a zbog ljubavi prema Mariji, koja će mu postati supruga, odlazi u Gorski kotar gdje ona počinje raditi kao učiteljica. Diplomira ipak 1955. i zapošljava se u Šumariji Fužine. Kao mladi inženjer šumarstva upoznaje opasan, zahtjevan i težak rad šumskih radnika te se bavi iznalaženjem stimulativnih uvjeta rada šumskih radnika, šumsko-uzgojnim radovima, a zanimala ga je hortikultura i uređenje krajobraza te  pohađa specijalizaciju u Urbanističkom institutu Hrvatske, iz uređenja pejzaža i u zagrebačkim park-šumama. Početkom ljeta 1958. postavljen je za upravitelja Šumarije Mrkopalj no već početkom jeseni, pozivom ministra šumarstva, odlazi na Plitvička jezera.

• 

• 

Iznimno je angažiran u prostornom planiranju pri izradi prostornih planova nacionalnog parka. Jedna od njegovih osnovnih ideja je bila da se promet i glavne ceste moraju izmjestiti izvan parka tako je izgrađena cesta Gornji Babin Potok – Korenica čime je ukinut promet starom cestom uz jezera preko Labudovca. Tako je izgrađena je obilaznica Plitvičkih jezera na dionici Ličko Petrovo – Prijeboj i kamionski promet je u novije vrijeme izmješten sa dionice D1 koja je vodila uz sama jezera. Zalaže se također za smanjenje stambene i turističke izgradnje u prostoru koju je namijenjen slobodnom razvoju, a kao rezultat toga je izmještanje autokampova iz Kozjačke drage i Medveđaka  na nove lokacije izvan parka.

Razdoblje njegovog rada je tranzicija NP Plitvička jezera od šumarije i intenzivne sječe šuma prema sanitarnoj sječi, razvoja i obnove turizma nakon Drugog svjetskog rata do tzv. šampiona turizma, izrazite izgradnje,  političkih škola i izrazitog političkog utjecaja lokalnih republičkih moćnika, period između proglašenja nacionalnog parka i njegovog uvrštenja na UNESCO-ov Popis svjetske prirodne baštine, gdje je Movčan svojom stručnošću i znanjem uspijevao progurati i nametnuti svoje ideje te postići ravnotežu između svih tih događanja i zaštite prirode, što nije bilo nimalo lako. Do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, park postaje načinom planiranja i upravljanja posjećivanjem jedan od predvodnika i primjera najbolje prakse, velikim dijelom Movčanovom zaslugom, što je i prepoznato dodjelom Diplome Europe od strane EUROPARC federacije 1976.g.

Na svim svjetskim i europskim susretima zalaže se za “prirodi bliski turizam” u obliku organiziranog sustava posjećivanja. Njegov stručni rad bio je prepoznat u cijelom svijetu te je osobno dobio nekoliko međunarodnih nagrada:  Van – Tienhovenovu europsku nagradu (Bonn, 1983.); Fred M. Packard International Parks Merit Award, od Međunarodne unije za zaštitu prirode IUCN (Morges, Švicarska, 1987. ); Global 500 (Rio de Janeiro, 1992. ); Primula d´oro (Uo-mo & Natura Napoli, Italia 1995.). Godišnju turističku nagradu „Anton Štifanić“ dobio je 1994. godine (Zagreb 1995.). Nagrada koja se dodjeljuje u povodu 22. svibnja, Dana zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i Međunarodnog dana biološke raznolikosti “Ivo Horvat” za izvanredna dostignuća u području zaštite prirode dodijeljena mu je 2011. godine za životno djelo. U obrazloženju za njenu dodjelu  posebno se ističe kako je svojim dugogodišnjim radom na zaštiti prirode u Nacionalnom parku Plitvička jezera obilježio vrijeme u kojem je djelovao, a njegova ostvarenja ostala su trajno dobro Republike Hrvatske.

• 

• 

Odlaskom u mirovinu dipl. ing. Josip Movčan ne prestaje biti aktivan. Svoju životnu temu: “Organizirani sustav posjećivanja prirodne i kulturne baštine”, kao kompleks uzajamno povezane zaštite, istraživanja i uređenja prostora sa mogućom turističkom valorizacijom nastavlja i dalje od 1992. do 1994. u Nacionalnom parku Hohe Tauern u Austriji te se nakon toga vraća u Hrvatsku. Po umirovljenju, bio je angažiran i u rodnom Međimurju na uspostavi prirodi bliskog turizma, što je de facto bio začetak današnjeg/suvremenog turizma u Međimurju.

Svakako treba naglasiti da je Josip Movčan, obrazovanjem diplomirani inženjer šumarstva, a radom i razmišljanjem aktivni zaštitar prirodnih vrijednosti, obilježio jednu epohu u organizaciji, zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka Plitvička jezera, a možemo slobodno reći da je svojim djelovanjem i nastojanjima obilježio i zaštitu prirode u  Hrvatskoj.  Osoba koja je svojim radom i zalaganjem napravila toliko toga za Plitvička jezera, njihovu zaštitu i približavanje njihovim ljepota putem jedinstvenih mostića, zaslužuje trajno obilježje barem spomen ploču ili da se neki objekt imenuje u čast njemu.

• 

Preminuo je u Zagrebu 30.06.2016. godine.

Prilikom pisanja ovog teksta zanimljive informacije prenio mi je gospodin Franjo Salopek, bliski suradnik i prijatelj Josipa Movčana pa mu se ovim putem zahvaljujem na razgovoru i zanimljivom opisu rada i crtica iz Movčanovog života.

Tekst pripremio: Krešimir Čulinović