Flora

Dosadašnjim istraživanjima za Nacionalni park Plitvička jezera zabilježeno je preko 1 400 biljnih svojta (vrsta i podvrsta), 30% od ukupne flore Hrvatske.

Uzrok tome su specifični geografski položaj (oko 55 km zračne udaljenosti od mora u zaleđu najduže i najviše hrvatske planine Velebita, na obroncima Male Kapele i Ličke Plješevice, na nadmorskoj vidini od 317 – do 1289 m nad morem), geomorfološki, klimatski i ekološki čimbenici.

Za raznolikost i bogastvo flore na području Parka posebno veliku važnost imaju travnjačka staništa (livade i pašnjaci). Zbog potrebe za prostorom koji će mu omogućiti napasanje stoke i uzgoj hrane i na ovim prostorima travnjačke površine davno je stvorio čovjek i tako baveći se tradicionalnim načinom života povećao bioraznolikost i stabilnost ekosustava.

Uzajamno djelovanje svih navedenih čimbenika omogućilo je razvoj bogatog i raznolikog biljnog svijeta. Na relativno malom prostoru Parka susreću se vrste različite rasprostranjenosti, različitih flornih elemenata kao što su: mediteranski, mediterasnko atlanski, ilirski, balkanski, karpatski, euroazijski, cirkumpolarni, borealni i dr. Velika raznolikost i bogatstvo flore, zastupljenost endemičnih vrsta, vrsta koje uživaju zaštitu međunarodnih konvencija (Bernska konvencija i Direktiva o staništima), ugroženih i zaštićenih svojti svrstava Park u floristički vrijedno područje na nacionalnoj i globalnoj razini.

Broj endema (oko 1, 7 %) u Parku je ralativno nizak, ali ne i zanemariv obzirom na zastupljenost niza zanimljivih vrsta: livadni procjepak Chouardia litardiere (Sl. 1), krški kukurjek Helleborus multifidus, hrvatski karanfil Dianthus croaticus, šupaljka Coridalis solida i dr.).

Sl. 1 Livadni procjepak Chouardia litardierei

Sl. 1 Livadni procjepak Chouardia litardierei

Posebno je značajan veliki udio ugroženih svojti (4,64 %) prema kriterijima IUCN-a. Park je jedino nalazište globalno kritično ugržene vrste zlatna jezičnica Ligularia sibirica (Sl. 2) u Hrvatskoj, ali i znatno šire na prostoru jugoistočne Europe. Dolazi u sastavu vlažnih dolinskih livada u jugoistočnom dijelu Parka. Vrsta je navedena u prilogu IV Direktive 92/43 EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta te Dodatku I Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija). Područje Parka kao dio ekološke mreže Natura 2000 – POVS 50000020 značajno je za tri ciljne vrste uz zlatnu jezičnicu: puzavi celer Apium repens, livadni procjepak Chouardia litardierei i gospina papučica Cypripedium calceolus (Sl. 3). Gospina papučica Cypripedium calceolus, jedna od najugroženijih i najljepših europskih orhideja, ima na području Parka u okviru šumskih staništa najbrojnije dosad poznate populacije u Hrvatskoj i šire. U flori Parka velika je raznolikost orhideja (preko 60 svojti). Zbog ljepote cvjetova kojom se ističu u biljnom svijetu često su istrjebljivane i zbog toga danas rijetke i ugrožene.

Sl. 2 Zlatna jezičnica Ligularia sibirica

Sl. 2 Zlatna jezičnica Ligularia sibirica

Zbog svog načina ishrane posebno su zanimljive i jedinstvene u biljnom svijetu biljke mesožderke. Na području Parka zastupljene su tri vrste. Kritično ugrožena (CR) obična tustica Pinguicula vulgaris (Sl.4) dolazi u sastavu bazofilnih cretova Parka gdje još uvijek ima brojne i dobro očuvane populacije. Okruglolisna rosika Drosera rotundifolia i mala mješinka Utricularia minor, na prostoru acidofilnog creta Parka, jednog od najbolje očuvanih prijelaznih cretova u Hrvatskoj, imaju također očuvane populacije zahvaljujući mjerama aktivnog upravljanja cretom.

Sl. 3 Gospina papučica Cypripedium calceolus

Sl. 3 Gospina papučica Cypripedium calceolus

Sve većim smanjenjem stanovništva i tradicionalnog gospodarenja u naseljima sve se više dovodi u pitanje opstanak travnjačkih površina, cretova i vriština, a time biraznolikost flore Parka.

Sl. 4 Obična tustica Pinguicula vulgaris

Sl. 4 Obična tustica Pinguicula vulgaris