Ujedinjeni narodi u prosincu 2013. godine proglasili su 3. ožujka Svjetskim danom divljih vrsta kako bi se obilježavanjem ovog dana podigla svijest javnosti o raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji te potrebi njihova očuvanja. Ove godine obilježava se temom “Oporavak ključnih vrsta za obnovu ekosustava” i posvećen je obnovi bioraznolikosti i ekosustava kao temelja kvalitete naših života i samog opstanka.
Divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka, a glavni razlozi njihove ugroženosti su nestanak i degradacija staništa, unos invazivnih vrsta te klimatske promjene. Ove godine Svjetski dan divljih vrsta nosi poruku o važnosti zdravih ekosustava i poziva da se preokrene sudbina najugroženijih vrsta, podrži obnova njihovih staništa i cijelih ekosustava te promovira njihovo održivo korištenje od strane čovječanstva. Top predatori pojedinih ekosustava nalaze se na listama najugroženijih vrsta. Upravo njima prijeti ugroza s mnogih strana, upravo se na njima najprije vidi zdravlje ekosustava i utjecaj čovjeka. Jedni od najosjetljivijih, najugroženijih, ali i najznačajnijih ekosustava su slatkovodni ekosustavi. Na vrhu hranidbene piramide u našim slatkovodnim ekosustavima nalazi se vidra.
Vidra je zvijer iz porodice kuna. Semiakvatička je životinja, što znači da je načinom života vezana i za vodena i za kopnena staništa. Hrani se ribom, rakovima, ali i kopnenim vrstama koje uspije uloviti. Kao top predator u slatkovodnim ekosustavima u direktnom je konfliktu s ljudima za hranu, a onečišćenje tih ekosustava jako negativno utječe na njih. Tako je zbog lova i onečišćenja voda u većini europskih zemalja sredinom 20. stoljeća, dovedena na rub izumiranja. Iako je u prošlosti vidra bila rasprostranjena u čitavoj Hrvatskoj, osim na otocima, u drugoj polovici 20. stoljeća zbog posljedica onečišćenja te lova i krivolova, vidra je nestala i iz brojnih vodotoka na području Hrvatske. U zadnjih 50-ak godina situacija u kontinentalnom dijelu Hrvatske je puno bolja, dok u mediteranskom dijelu oporavak populacije vidre nije toliko uspješan. Mnogi vodotoci koji su prije bili izrazito onečišćeni, nakon izgradnje pročistača otpadnih voda imaju zadovoljavajuću kvalitetu vode i dovoljno hrane pa su se vidre ponovno nastanile u njih.
Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera populacija vidri je stabilna. Razlog tomu su izostanak lova i krivolova, ali visoka kakvoća vodenih ekosustava. Skrovita je i oprezna životinja, koju ćemo jako rijetko imati priliku vidjeti. Njezino prisutnost možemo pratiti preko markacijskih oznaka uz rubove vodotoka i jezera, izmeta i sluzi, kojim označava teritorij. Na području Parka uspjeli smo je snimiti na kamerama postavljenim u svrhu i istraživanja i praćenja vidri. Stabilna populacija vidri ukazuje na zdrav ekosustav, čistu vodu i dovoljnu količinu hrane.
