I ove godine želimo Vas podsjetiti na Svjetski dan leptira koji se obilježava 28. svibnja.
Leptiri su čovjeku zanimljiva skupina kukaca koji su iznimno korisni kao oprašivači, a gusjenice nekih leptira čine štete u poljoprivredi i šumarstvu pa su te vrste izložene uništavanju. Cilj Svjetskog dana leptira je podizanje svijesti o zaštiti i očuvanju ovih prekrasnih kukaca.
Najveći broj vrsta u svijetu životinja ima skupina člankonožaca, odnosno kukaca (Insecta). Kukci žive gotovo na svim kopnenim dijelovima Zemlje od pustinja do polova i smatra se kako njihov broj prelazi milijun vrsta. Carstvu kukaca pripada više od tri četvrtine svih stvorenja na zemlji.
U tom velikom carstvu leptiri su posebno zanimljivi. Leptiri se po svojoj aktivnosti dijele na noćne i danje leptire. Iako su danji leptiri evolucijski mlađi od noćnih, zbog šarenila boja uvijek su bili zanimljiviji istraživačima nego noćni. Svojom pojavom uvijek su budili znatiželju i maštu djece i odraslih, a oko njih su se ispredale brojne priče, legende, vjerovanja i praznovjerja. Pretpostavlja se da rod leptira (Lepidoptera) danas u svijetu broji preko 110 000 vrsta i još uvijek se neprestano otkrivaju nove vrste. U Hrvatskoj je poznato oko 200 danjih i 3000 noćnih vrsta leptira. U Nacionalnom parku Plitvička jezera dosad je zabilježeno oko 90 danjih vrsta i tek oko 350 noćnih vrsta leptira. Najčešći prirodni neprijatelji dnevnih leptira su ptice, a noćnih šišmiši. Smanjenjem i nestankom leptira smanjuju se i nestaju populacije ovih vrsta.
Životni ciklus leptira baziran je na potpunoj preobrazbi, potpunoj metamorfozi ili holometaboliji, a obuhvaća razvoj od embriona koji se razvija u oplođenom jajetu, koje ženka polaže na ovopozicijsku biljku (biljku na koju odlaže jaja), a najčešće je to i biljka hraniteljica. Zatim izlazi kao gusjenica (larva) koja se hrani i raste na biljci hraniteljici, onda se zakukulji u lutku ili kukuljicu(pupa) i razvija se u odraslog leptira.
izlazi tek kad dobro zatopli
Odrasli leptiri ne rastu, često se i ne hrane, a žive tek od nekoliko sati pa do nekoliko mjeseci. Svima je zajedničko da se u tom stadiju razmnožavaju i polažu jaja kako bi omogućili preživljavanje vrste i nastavili životni ciklus.
Leptiri imaju dva para krila obraslih gustim ljuskastim dlačicama. Kod leptira je vrlo često spolno dvoličje (spolni dimorfizam) pa se u mnogih vrsta mužjak bojom i građom razlikuje od ženke.
(Papilionidae)
Zanimljivo je da na prostoru Parka nalazimo tri vrste velikih plavaca: močvarni plavac (Phengarris alcon alcon), gorski plavac (Phengaris alcon rebeli) i veliki plavac (Phengaris arion). Sve ove vrste plavaca su rijetke i ugrožene nestankom staništa zbog neadekvatnih ljudskih aktivnosti. Svakako još treba istaknuti Močvarnu riđu (Euphydrias aurinia) i danju medonjicu (Euplagia quadripunctaria) koje su Natura vrste leptira za Park.
kranjska ivanjska ptičica (Zygaena carniolica) (dolje)
U Republici Hrvatskoj, Zakonom o zaštiti prirode zaštićeni su: lastin rep (Papilio machaon), prugasto jedarce (Iphlicides podalirius), apolon ili crvenooki parnasovac (Parnasius apollo), velika preljevalica (Apatura iris), mala preljevalica (Apatura ilia) i veliki topolnjak (Limenitis populi).
kada dobro zatopli. Prezimljava kao kukuljica. U Hrvatskoj je zaštićena vrsta.
Travnjaci, livade i šumski rubovi, šikare i kamenjari, vrtovi i cvjetnjaci su staništa gdje susrećemo najveći broj leptira. Na području Parka dolaze i brojne druge vrste leptira. Upoznajmo neke od njih, divimo se njihovoj ljepoti i sačuvajmo ih za buduće naraštaje…
Mala riđa ili mali koprivar (Aglais urticae). Ženka ovog leptira u skupinama polaže do 100
jajašaca na koprivu koja je biljka hraniteljica
staništa
ciljne vrste Parka uključene u ekološku mrežu Natura 2000, na čiju su se zaštitu i dugoročno
očuvanje obvezale sve članice EU. Upotreba pesticida i herbicida kao i intenzivna košnja i
malčiranje rubova šume pridonose ugroženosti ove vrste.