Potopljena barijera Kozjaka

Urednik Uncategorized @hr

Najveće od Plitvičkih jezera, Kozjak, posebno je na mnogo načina. Osim što je površinom najveće (82 ha) i najdublje (47 m) jezero, ono je i jedino po kojem plove turistički brodovi, kao i jedino na kojem se izdiže otok (Štefanijin otok). Kozjak čini granicu Gornjih i Donjih jezera, kao i granicu između trijaskih dolomita i krednih vapnenaca. Međutim, tu priča tek počinje…

Kozjak, najveće plitvičko jezero (Arhiva NPPJ)

Kozjak nije oduvijek ovako izgledao. Do prije otprilike 400 godina, na mjestu današnjeg jednog jezera nalazila su se dva. Ta su jezera, kao i sva ostala u sustavu Plitvičkih jezera, bila odvojena sedrenom barijerom. Ova barijera široka oko 400 m i visoka oko 36 m sada se nalazi 6 m ispod površine vode. Može se vidjeti s panoramskog broda za vrijeme sunčanih dana kao bijela prepreka u tamnomodrim dubinama.

No što se dogodilo? Kako je barijera završila ispod površine vode kada znamo da one odjeljuju jezera, i preko njih se prelijevaju veličanstveni slapovi?

Dvije su moguće teorije o potapanju barijere, i možemo reći da je zapravo novija teorija zamijenila stariju. Prema prvotnoj teoriji (Petrik, 1958) nizvodna barijera, dakle barijera na kraju Kozjaka (ili nekadašnjeg drugog jezera) koju danas poznajemo imenom Kozjački mostovi, rasla je mnogo brže. Porastom nizvodne barijere rastao je i vodostaj uzvodnog jezera. U jednom trenutku, prije 400 godina došlo je do prijelomne točke kada je razina vode toliko narasla da je prekrila uzvodnu barijeru. Nizvodna barijera i dalje je rasla jednakim intenzitetom kao ranije, pa se vodostaj i dalje dizao, a time je potopljena barijera ostajala sve dublje pod vodom. Potopljene sedrene barijere ne nalazimo samo u Kozjaku već i na Milanovcu, Gradinskom i Prošćanskom jezeru, te u drugim jezerima u manjoj mjeri.

U jesen 2019. godine ronjenja uz potopljenu barijeru otkrila su da je prvotna teorija ustvari možda potpuno netočna. Naime, ronioci su otkrili točku na kojoj je vjerojatno došlo do odlamanja dijela barijere kojim je nastao kanal dubine 4 m. Na taj je način nizvodna barijera na Kozjačkim mostovima postala jedina aktivna barijera na tada nastalom jedinstvenom jezeru Kozjak. Odlamanje danas potopljene barijere u jezeru Kozjak dovelo je do velikih promjena u sustavu. Ne samo da su dva jezera formirana u jedno, već je i tom jezeru rastao vodostaj i time utjecao na hidrološke prilike.

Puknuća sedrenih barijera nisu česta pojava, no nisu ni toliko rijetka i neuobičajena koliko bi se moglo pomisliti. Sedra je vrlo porozna, a samim time i podložna mehaničkim oštećenjima. Uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta, poput naglih i velikih promjena temperature, velikih oscilacija u vodostajima zbog otapanja snijega i jakih kiša, može doći do napuknuća ili čak odlamanja jednog dijela barijere. U novije vrijeme svjedočili smo nekoliko takvih odlamanja i pokazalo se da rezultati mogu biti drastični. Ipak, na taj način nastale nove vizure samo su posljedica prirodnih promjena.