Sova jastrebača Strix uralensis (Foto: JU NPPJ)
Dok su u nekim kulturama sove simbol nečeg lošeg pa i smrti, u drugima se povezuju s mudrošću i hrabrošću. Praznovjerje je, na žalost, dovelo do njihovog istrebljivanja na globalnom nivou. Ono što sove izdvaja od većine ostalih ptica i čini ih mističnim je njihov izgled i brojne prilagodbe koje im omogućuju da djeluju kao noćni grabežljivci.
Sove su karakteristične po svom okruglastom zbijenom tijelu i uspravnom držanju na kojem prvo do izražaja dolazi velika glava, velike prema naprijed na „licu“ smještene oči, kratki snažno svinuti kljun oštrih rubova te oštre pandže na nogama. Gusto i mekano perje sova ostavlja dojam da se radi o težim i većim pticama nego što doista jesu. Lete nečujno, što im omogućava specifična građa letnih i repnih pera, kao i velika površina krila.
Velike i vrlo osjetljive oči omogućavaju sovama da vide u gotovo potpunom mraku. Osim vida sluh im je jako dobro razvijen, najbolje u odnosu na ostale ptice pa i druge životinje. Ušni otvori smješteni su asimetrično na glavi što omogućava precizno utvrđivanje izvora zvuka. „Lice“ sova koje tvori vijenac radijalno ostavljenih pera prikuplja zvučne valove kao vanjske usne školjke i usmjerava ih do bubnjića unutar lubanje.
Prisutnost sova na nekom području najlakše ćete primijetiti slušanjem njihova glasanja. Komuniciraju za svaku vrstu prepoznatljivim ˝jezikom˝, tj. kombinacijom hukanja, krikova, skvičanja ili raznih drugih zvukova. Imaju važnu ulogu u održavanju i reguliranju brojnosti glodavaca i drugih životinjskih vrsta kojima se hrane Kao top predatori dobar su pokazatelj stanja ekosustava.
Sove su stanarice i jasno pokazuju teritorijalno ponašanje. Izuzetno su agresivne prema pridošlicama. Tijekom rujna pa sve do sredine listopada period je kada mužjaci sova obilježavaju svoj teritorij. Vokalna aktivnost im nakon toga opada sve do proljeća kad počne parenje. U Europi se gnijezdi svega 13 vrsta sova od čega 10 vrsta obitava u Hrvatskoj. Zanimljivo je da se čak osam vrsta gnijezdi u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Prostrani i očuvani kompleksi šuma bukve i jele s mjestimično pomiješanom smrekom idealna su staništa za većinu vrsta.
Posebna zanimljivost u Parku su jastrebača Strix uralensis, mali Glaucidium paserinum i planinski ćuk Aegolius funereus. To su borealne vrste čije je areal pretežito vezan uz tajgu, a njihove izolirane populacije iz planinskih područja središnje i jugoistočne Europe smatraju se postglacijalnim reliktima.
Jastrebača je najbrojnija sova u Parku. Populacija joj je procijenjena na 70-80 parova. U Parku postiže gustoću od 5,4 para/10 km2 što je najveća gustoća do sada zabilježena u Hrvatskoj i jedna od najviših gustoća jastrebače zabilježenih u Europi. Krupna je ptica, dužine tijela od oko 60 cm, raspona krila oko 130 cm i prosječne težine oko 800 g. Nakon ušare jastrebača je najveća naša i europska sova. Hrana su joj uglavnom sitni glodavci, osobito voluharice, no čest su joj pijen i miševi, rovke, puhovi i ptice. Šumska sova druga je po brojnosti u Parku. Nešto je sitnija od jastrebače i nalazimo je uz rubove šuma, uz naselja u šumskim staništima slabije kvalitete zbog konkurencije s krupnijom jastrebačom.
Slušajte ih i divite im se, no nemojte ih ni na koji način uznemiravati. Više o pravilima ponašanja u parku pročitajte na linku.
Vaš Nacionalni park Plitvička jezera
