U razdoblju od 2021. godine do 2023. godine Prirodoslovno-matematičku fakultet u Zagrebu provodio je sustavna botanička istraživanja vodnih tokova Nacionalnog parka Plitvička jezera. Istraživanje je uključilo vodotoke Bijelu rijeku, Crnu rijeku, Maticu, potok Vukmirović, Plitvicu, Koranu, Sartuk, Koreničku rijeku, Mlinac, Vrelo Koreničko, Babin potok, Vardin potok, Sušanj i Rječicu te pojedine manje pritoke odnosno ukupno je obuhvaćeno 16 vodotokova. Na svakom od vodotoka istraživanje se provodilo u odsječcima i sveukupno je obrađeno 144 odsječka koji su fotografirani te se odredio tip zajednice, karakteristike tekućica i struktura obale (širina korita, srednja dubina korita, turbiditet, brzina vode, veličina i tip supstrata, nagib potopljenog supstrata, zasjena, pokrovnost makrovegetacijom, pokrovnost krošnjama, nagib obale i vegetacija u obalnoj zoni) te fizikalno-kemijski pokazatelji vode.
Primarni cilj ovog istraživanja bio je detaljno kartirati vodne tokove kako bi se utvrdila zona rasprostranjenosti Natura 2000 stanišnog tipa 3260 odnosno vegetacije Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion i ciljne vrste Apium repens (Jacq.) Lag. (puzavi celer). Stanišni tip 3260 obično je rasprostranjen u većim ili manjim vodotocima s različitom brzinom vode te je pokazatelj prirodnih vodnih tokova gdje dominiraju različite vrste žabnjaka, žabovlatki i druge vodene makrovegetacije. Vrste su zakorijenjene na dnu vodotoka, imaju čvrste i elastične stabljike i lisne plojke razdijeljene u duge uske liske, a kod pojedinih vrsta listovi plutaju na površini vode. Stanišni tip je zastupljen u sjeverozapadnoj i središnjoj Europi dok je u jugoistočnoj Europi rjeđi.
Na 16 istraživanih vodotoka zabilježena su četiri tipa vegetacije:
- mahovinska zajednica (razvija se u dijelovima toka gdje je brže strujanje vode te krupni i srednje veliki sediment, a zasjenjenost krošnjama je visoka),
- herbidna zajednica (u srednjem i donjem dijelu toka gdje je veća dubina, sitniji sediment i veća osvijetljenost te su idealni ekološki uvjeti za vrstu puzavi celer),
- Ranunculus trichophyllus zajednica (u srednjem i donjem dijelu toka sa širim koritom i ujezerenom vodom gdje je sitniji sediment, a zasjenjenost je slaba) te
- zajednica algi parožina (razvijena u sličnim uvjetima kao i prethodna zajednica, međutim može preživjeti periodična presušivanja kao i taloženje kalcijevog karbonata – osedravanje).
Istraživači su utvrdili kako stanišni tip 3260 za Nacionalni park Plitvička jezera obuhvaća Ranunculus trichophyllus zajednicu (zajednicu tankolisnog žabnjaka), herbidnu zajednicu te sastojine mahovine Fontinalis antipyretica. Ukupna površina ovog stanišnog tipa iznosi 79.532,3 m2, a najveće površine su zabilježene u Bijeloj rijeci, Crnoj rijeci i Koreničkoj rijeci. Vrsta puzavi celer (Apium repens) kao vrlo rijetka biljna vrsta u Hrvatskoj, u vodotocima Nacionalnog parka zabilježena je na Bijeloj rijeci, potoku Vukmirović, Crnoj rijeci, Matici Koreničkoj rijeci s pritocima, Babinom potoku i Vardinom potoku.
Natura 2000 stanišni tip Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion te vrsta puzavi celer razvijaju se na osunčanijim odsječcima vodnih tokova te je osnovna mjera za upravljanje ovim stanišnim tipom sprječavanje zasjenjivanja grmolikom i drvenastom vegetacijom.
