Da li je Bijela rijeka doista bijela, a Crna rijeka crna?

Urednik Uncategorized @hr

Još u legendi o Crnoj kraljici opisano je stvaranje Bijele i Crne rijeke odnosno stvaranje izvora ovih rijeka: …“Moje suze stvorit će vodu: desno oko za crni izvor Crne rijeke, a od lijevog nastat će bijeli izvor za vodu Bijele rijeke.“ No kada stavimo priču po strani, postojanje izvora ovih krških, malih rijeka duguje se prije svega geološkoj podlozi područja jer krški izvori nastaju na mjestima rasjeda odnosno kontakta propusnih i nepropusnih naslaga. Izvori Bijele i Crne rijeke smjestili su se na području vodopropusnih stijena iz geološkog razdoblja jure.
Bijela rijeka izvire iz nekoliko manjih izvora kroz šljunkovito-pjeskovitu podlogu prekrivenu kamenjem koji se zatim spajaju u jedan tok.

Pogled s jednog od izvora Bijele rijeke na izvorski tok

Tok ubrzo postaje iznenađujuće dubok što nije uobičajeno za jedan izvorski tok te mu dubina prelazi 1 m. Razlog ove promjene dubine je postojanje brane gotovo 100 m nizvodno od izvora. Također, dno je na tom dijelu prije brane prekriveno sitnim bijelim kalcitnim pijeskom i tu nam je već odgovor zašto je Bijela rijeka dobila ime Bijela, i to je upravo po ovom kalcitnom pijesku. Zanimljivo je još spomenuti kako se s lijeve strane toka, gledajući nizvodno, otvara još jedan manji izvor koji nije prekriven kamenjem, već potpuno bijelim pijeskom. Na tom mjestu voda izlazeći van pravi mjehure koji polako odižu pijesak i oslobađaju se.

Izvor Bijele rijeke iz pijeska

Nakon umjetno napravljene brane, tok Bijele rijeke je plitak, brz i turbulentan s mnoštvom oblutica. Dalje na svom putu prema naselju Plitvički Ljeskovac, Bijela rijeka meandrira, mijenjajući svoju dubinu i tok te je sve češće njeno dno prekriveno pijeskom.

Tok Bijele rijeke nizvodno od prve brane

Utjecaj čovjeka je u prošlosti bio značajan za ovaj vodotok uz puno pregrađivanja, stvaranja akumulacija, skretanja toka i slično što je značajno utjecalo na današnji izgled vodotoka. U izvorišnom području rijeke se od biljnih vrsta najčešće nalaze puzavi celer (Apium repens), kaljužnica (Caltha palustris) i potočna čestoslavica (Veronica beccabunga). Ovaj zanimljiv vodotok je u svom nizvodnom dijelu ujedno stanište nove vrste za Republiku Hrvatsku, makroalge Hydrurus foetidus, koja je inače karakteristični stanovnik hladnih i čistih planinskih rijeka.

Kaljužnica uz rub korita Bijele rijeke

Izvor Crne rijeke smjestio se ispod visokih litica u podnožju planine Kik na 670 m n.v., duboko u šumi, okružen bukvama, smrekama i jelama. Podlogu na samom izvoru čine veće valutice, kamenje gusto obraslo mahovinom. Za vrijeme visokih vodostaja i pogotovo nakon otapanja snijega, izvor se pomiče nekoliko metara uzvodno, što nažalost možemo primjetiti, u posljednjih 10 godina iznimno se rijetko događa. Nakon izvora, tok prolazi kroz usijek, postaje tubulentan i brz.

Izvor Crne rijeke

Na svom putu nizvodnije, širi se, meandrira, postaje plići te dublji dok se podloga izmijenjuje između kamenite, šljunkovite pa čak i pjeskovite. Tok je na mnogim mjestima ispresijecan raznim stablima koja su nakon svog životnog vijeka ili uslijed nekih vremenskih nepogoda srušena preko Crne rijeke.

Crna rijeka

Crna rijeka

Na nizvodnom toku, već nekih 2 km od izvora, netom prije mosta, svoje mjesto je ovdje u prošlosti, vjerojatno krajem 19. stoljeća, našla i jedna mlinica.

Mlinica na Crnoj rijeci

S obzirom da Crna rijeka cijelim svojim tokom prolazi kroz šumsko područje, potpuno nenaseljeno i gotovo netaknuto, zasjena cijelog toka je značajna što utječe i na razvoj biljnih i životinjskih zajednica rijeke. Zasigurno i od tuda naziv Crna rijeka. Ujedno, u samom vodotoku nalaze se mahovine koje vole zasjenu, a to je Palustriella commutata, značajna mahovina i za područje jezera jer sudjeluje u procesu osedravanja odnosno nastanka i rasta sedrenih barijera. Uz ovu mahovinu, u Crnoj rijeci svoje stanište nalaze rakušac Rivulogammarus koji pripada redu Amphipoda, račića manjih od 10 mm te kukci kornjaši roda Riolus. Naravno, uz ove organizme, Crna rijeka je stanište mnogobrojnim predstavnicima slatkovodne faune poput vodencvjetova, tulara, obalčara i dvokrilaca.

Možemo na kraju istaknuti kako su imena ovih rijeka potpuno opravdana; Bijela rijeka zbog specifične pjeskovite podloge izvora i dijelova svog vodotoka, a Crna rijeka zbog šumovitog područja kojem prolazi i mahovinama koje obrastaju njeno dno. No, kada bi otkrili da je Bijela rijeka na kartama iz 19. stoljeća bila nazvana Vrbovska rijeka, zasigurno bi otvorili mjesta za novu priču!

Pročitajte ostale priče iz serije “70 priča za 70 godina Nacionalnog parka Plitvička jezera”